Oglasi - Advertisement

Marinko Rokvić, legenda narodne muzike i čovek čiji je glas obeležio čitavu epohu, preminuo je pre četiri godine nakon duge borbe sa teškom bolešću.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
  • Iako je u životu imao mnogo uspeha i priznanja, ono što je najviše obeležilo njegovo postojanje bila je nepokolebljiva ljubav njegove supruge Slavice, žene koja mu je do poslednjeg daha bila najveća podrška, snaga i svetionik. Njihova priča, koja je trajala skoro četiri decenije, danas se prepričava kao primer prave, iskrene i bezuslovne ljubavi – one koja opstaje i kad sve drugo nestane.

U trenucima kada je shvatio da se kraj bliži, Marinko više nije želeo da dane provodi u bolnici. Odlučio je da poslednje trenutke života provede kod kuće, okružen onima koje je voleo najviše. Slavica je tada preuzela sve na sebe – brigu, bol, tugu i odgovornost. Kako piše Kurir, pevačeva supruga danima nije napuštala njegovu sobu, želeći da mu svaki minut učini lakšim i toplijim. Kada je došao trenutak rastanka, dala mu je reč da će čuvati sve ono što su zajedno gradili: ljubav, mir i porodičnu slogu.

  • Na godišnjicu njegove smrti, 6. novembra, Slavica je objavila dirljivu poruku na Instagramu koja je ganula hiljade ljudi. „Dala sam ti reč da ću čuvati svetlost i ljubav koju si mi ostavio“, napisala je, uz poruku koja je odzvanjala iskrenošću i tugom koja ne prestaje, ali i snagom žene koja zna da ljubav ne umire zajedno s telom. Mnogi su komentarisali da je upravo tim gestom pokazala zašto je javnost doživljava kao damu od mere i dostojanstva.

Njihova ljubavna priča počela je 1984. godine, nakon koncerta u Zagrebu. Marinko je tada, na vrhuncu popularnosti, upoznao mladu medicinsku sestru, plavušu vedrog osmeha – Slavicu, ženu koja će mu promeniti život. Iako su mnogi sumnjali u njihov brak, smatrajući da pevač, kao velika zvezda, ne može imati stabilan odnos, oni su im dokazali suprotno. Venčali su se već naredne godine, a njihova zajednica trajala je punih 36 godina. U tom periodu dobili su sinove Nikolu i Marka, koji su kasnije krenuli očevim stopama i postali poznati muzičari.

  • Međutim, ni njihov brak nije bio bez izazova. Došlo je i do trenutnog razlaza – razveli su se, ali samo nakratko. Kako prenosi Telegraf, nekoliko meseci kasnije Marinko je shvatio da ne može bez Slavice, pa je organizovao pravo iznenađenje: izveo ju je kod matičara bez upozorenja i ponovo je zaprosio. Taj dan obeležen je ručkom s porodicom, smehom i suzama radosnicama, a njihova ljubav time je postala još jača. „Sve je odradio u svom stilu – šmekerski i s puno emocija“, govorio je tada izvor blizak paru.

Ipak, možda najlepše poglavlje njihove priče odnosi se na Marinkovog vanbračnog sina Darija, kojeg je dobio iz kratke veze pre nego što je upoznao Slavicu. Umesto da tu činjenicu doživi kao pretnju, Slavica je pokazala ogromno srce. Ona je bila ta koja je insistirala da Dario bude deo njihove porodice, da se druži s Markom i Nikolom, da svi budu jednaki. Kako navodi Blic, upravo je Slavica bila ključna da se među braćom nikada ne oseti razlika. „Vodila me je na letovanja, na nastupe… svaka joj čast“, rekao je kasnije Dario u intervjuu.

  • Dario, koji danas živi u Kanadi, često govori o ocu s dubokim poštovanjem. Ističe da je od Marinka nasledio radnu etiku, ali ne i muzički talenat, te da je zahvalan što su ostali u kontaktu čak i nakon što se preselio preko okeana. Njihov prvi susret bio je dirljiv – dečak je, uzbuđen i nesiguran, prišao ocu koji ga je zagrlio bez reči. Taj zagrljaj, pričao je Dario, bio je dovoljan da razbije godine razdvojenosti.

Marinko nikada nije bežao od odgovornosti. Priznao je sina javno, s ponosom i bez skrivanja, ističući da je to deo njegovog života koji ne želi da potisne. Kasnije je sve trojici sinova posvetio jednaku pažnju i ljubav, a to su, prema rečima bliskih prijatelja, i oni znali da cene. U njegovom testamentu, koji je otkriven nakon smrti, jasno je pisalo da se imovina deli ravnopravno – jer je želeo da sinovi ostanu složni. „Nije želeo da ode a da iza sebe ostavi sukobe“, izjavila je jedna pevačica bliska porodici, naglašavajući koliko mu je porodica značila.

  • Slavica je nakon njegove smrti nastavila da neguje sve ono što su gradili. Njene objave, knjige i javni nastupi odišu smirenošću i zahvalnošću. Mnogi u njoj vide primer žene koja ne zaboravlja, ali i ne posustaje, žene koja tugu pretvara u snagu. Iako se retko pojavljuje u medijima, svaka njena reč ima težinu, jer dolazi iz iskrenosti i bola koji samo ona razume.

Kako piše Nova.rs, njeni sinovi Nikola i Marko danas su njen ponos. Obojica su porodični ljudi, uspešni u poslu, ali ono što najviše odražava očevu i majčinu ostavštinu jeste njihova međusobna povezanost. Bez obzira na to što Dario živi u Kanadi, a Marko i Nikola u Beogradu, njih trojica su i dalje nerazdvojni, često se čuju, posećuju i održavaju bliskost koju im je roditeljska ljubav podarila.

  • Posebno emotivno deluje činjenica da su i unuci, iako žive na različitim kontinentima, međusobno povezani. Dario je otac dvojice dečaka, Romea i Matea, koji, iako ne govore srpski, znaju da je njihov deda bio velika zvezda. „Ponosni su na njega, iako ga nisu upoznali“, rekao je Dario u jednom intervjuu, dodajući da mu tehnologija danas omogućava da ostane u kontaktu s porodicom u Srbiji.

Marinko Rokvić nije bio samo pevač – bio je simbol generacije, otac, suprug i čovek velikog srca. Njegova poslednja želja bila je mir u porodici, a to je želja koju je Slavica pretvorila u svakodnevnu misiju. Njena posvećenost, dostojanstvo i tiha snaga učinili su da mnogi u njoj vide oličenje ljubavi koja ne zna za kraj. Danas, četiri godine nakon njegove smrti, i dalje čuva njegovu senku kao svetlost, verna onome što mu je obećala.

„Ti nisi otišao“, napisala je jednom, „postao si dah koji kroz snove šapuće: tu sam, ne strahuj.“
U toj rečenici sabrano je sve – ljubav, bol, večnost. I upravo zato priča o Marinku i Slavici Rokvić nije samo priča o poznatom paru, već priča o svima onima koji veruju da prava ljubav nikada ne umire.