U današnjem članku, želim podijeliti priču koja se proteže kroz dvije generacije, ljubavnu priču koja spaja prošlost i sadašnjost, kroz nevjerojatnu sudbinu.
- Moje ime je Linh, imam dvadeset godina i trenutno završavam studij dizajna. Odrasla sam uz svoju majku koja je bila izuzetno snažna žena, nosila je svijet na svojim ramenima, iako nikada nije pokazivala da joj je teško. Odrasla sam bez oca jer je preminuo dok sam bila beba. Moja mama nije ponovo stupila u brak, jer je tvrdila da je voljela dovoljno za cijeli život. Moje djetinjstvo bilo je jednostavno, bez luksuza, ali ispunjeno ljubavlju. Moja mama i ja imale smo svoje male trenutke, ponekad pijemo čaj uz prozor, razgovaramo o životu, i ona mi uvijek govori da sanjam velike snove. Moji snovi su bili o dizajnu i putovanjima, dok je ona sanjala o danima kada neće morati brinuti o tome hoće li plata stići na vrijeme.
Kada sam imala devetnaest godina, pridružila sam se volonterskom projektu koji je pomagao u obnovi starih kuća na selu. Tada sam upoznala njega, Nama, koji je bio šef tehničkog tima. Imao je više od četrdeset godina, gotovo dvostruko više od mene. Njegov miran i smiren način bio je nešto što sam duboko poštovala, jer je izgledao kao čovjek koji je prošao kroz mnoge životne borbe. Na početku sam ga gledala kao autoritet, ali vremenom to poštovanje prerastalo je u nešto mnogo dublje, u ljubav.
- Naša veza nije počela strastveno, već polako, tiho, i toplo. Drugi su šaptali iza naših leđa, spominjući kako bi mogao biti moj otac, ali nisam obraćala pažnju na to. Kada sam bila s njim, osjećala sam mir. Nam je imao tešku prošlost – brak koji nije uspio, gubitak nečega što mu je bilo jako drago, i uvijek je nosio tu tugu u sebi. Jednom mi je ispričao da je izgubio nešto što mu je značilo sve i da je od tada živio pokušavajući nikoga više ne povrijediti. No, tada su se sve njegove tajne počele otkrivati.
- Jednog dana mi je rekao da želi upoznati moju majku, da ne želi da naš odnos bude tajna. Moja mama je bila stroga, ali pravedna, i oduvijek je željela da upoznam nekog boljeg od nje, nekog tko je uspješan i mlad. Zamišljala je da ću upoznati muškarca koji će imati mnogo toga za ponuditi. Međutim, ljubav ne poznaje godine, pa sam pristala. Tog dana je Nam došao s buketom tratinčica, što je bilo simbolično jer je mama obožavala ta cvijeća. Dok je mama zalijevala biljke, samo je pogledala i stajala ukopana. Kanta joj je ispala iz ruke, a voda je prolila betonski pod. Moja mama je prepoznala Nama, iznenađena, zadrhtala je i potrčala da ga zagrli. “Bože moj, jesi li to ti, Nam?” – rekla je, a moji su osjećaji bili pomiješani.
Shvatila sam da se oni poznaju iz prošlosti. Priča koju su nosili oba srca bila je tako snažna. Nam je bio čovjek kojeg je mama voljela u mladosti, ali su se njihovi putovi razdvojili zbog tragične nesreće. Mama je tada vjerovala da je Nam poginuo, što je uzrokovalo duboku tugu u njenom srcu. Iako su njihovi životi krenuli različitim putemima, sudbina ih je ponovo spojila, i to preko mene.
- Mama i Nam su se prisjetili svojih mladalačkih dana, ali sada su se morali suočiti s prošlim emocijama i neizgovorenim riječima. Nam je bio prepoznatljiv, ali sjećanja su mu bila zamagljena. Rečeno mi je da je preživio nesreću i izgubio pamćenje, ali se sjećao samo jedne slike – žene koja voli tratinčice. To je bila moja mama, a buket tratinčica bio je simbol tog sjećanja.
Ljubav koju je mama imala prema Namu bila je prva, ali sudbina je bila okrutna. Brak s mojim ocem bio je drugi korak prema obnovi srca koje je nosilo staru tugu. Iako je mama voljela mog oca, dio njenog srca uvijek je pripadao Namu. No, na kraju, život je bio takav. Nam je otišao, ostavivši pismo u kojem je napisao: “Linh, hvala ti što si me naučila ponovo voljeti. S tobom sam pronašao mir.”
Taj mir koji sam osjetila, zajedno s ljubavlju prema Namu, ostao je dio mog života. I danas, dok radim kao dizajner i moja radna prostorija je puna svjetla i boja, na mom stolu uvijek stoji buket tratinčica. Taj buket me podsjeća na ljubav koja je spojila tri života, tri priče, tri srca
