U ovom članku vam donosimo priču o muzičaru koji je nekada bio velika zvijezda bivše Jugoslavije, a danas živi s penzijom manjom od 200 evra. U nastavku saznajte kako izgleda njegov svakodnevni život i kako se nosi sa realnošću daleko od stare slave…
Životne priče velikih umjetnika često su satkane od kontrasta – teških početaka, neumornog rada i trenutaka u kojima talenat konačno dobije prostor da zasja. Takav je i put Seid Memić Vajta, čovjeka čiji je glas obilježio jednu epohu jugoslavenske muzike. Iako je danas u penziji i vodi mirniji život, njegov put od rodnog Travnika do velikih svjetskih pozornica bio je sve samo ne lak. Kako piše Blic, Vajta je primjer umjetnika koji ništa nije dobio preko noći, već je svaki uspjeh izborio vlastitim radom i upornošću.
- Rođen u Travniku, Vajta je vrlo rano osjetio težinu života. Ostao je bez oca dok je još bio dječak, što ga je natjeralo da već sa 15 godina počne raditi kako bi pomogao porodici. U tim godinama, dok su njegovi vršnjaci razmišljali o školi i bezbrižnim danima, on je izrađivao figurice od gipsa, a kasnije se školovao za krojača i zaposlio u tekstilnom kombinatu. Teška industrija, kako je često znao reći, nije bila samo ime benda koji će ga proslaviti, već i realnost njegovog života u mladosti, navodi Kurir u jednom od svojih tekstova o pjevačevim počecima.

Sudbina ga je odvela i van granica tadašnje Jugoslavije. U potrazi za poslom i boljim životom, Vajta je jedno vrijeme radio u Austriji kao livac. Bio je to fizički izuzetno zahtjevan posao, ali ni tada nije zapostavio ono što je nosio u sebi – glas. Čak i dok je radio najteže poslove, muzika je bila njegova konstanta, njegov bijeg i nada da život može ponuditi nešto više. Prema pisanju Blica, upravo je ta upornost bila ključna za njegov kasniji uspjeh.
- Zvanični ulazak u muzički svijet dogodio se početkom sedamdesetih godina. Godine 1973. Vajta započinje profesionalnu karijeru, a već 1975. sa grupom Teška industrija snima pjesmu „Život je maskenbal“. Ovaj hit vrlo brzo postaje evergrin i donosi mu prepoznatljivost širom Jugoslavije. Publika je u njegovom glasu prepoznala iskrenost i emociju, nešto što se ne može naučiti, već se nosi iz života. Kurir navodi da je upravo taj period bio prelomni trenutak u kojem se Vajta definitivno izdvojio kao jedan od najautentičnijih vokala tog vremena. Krajem sedamdesetih godina odlučuje se za solo karijeru. Bio je to hrabar potez, ali i logičan korak za umjetnika koji je imao dovoljno snage i identiteta da stoji samostalno. Ređali su se hitovi poput „Zlatna ribica“, „Azra“ i „Prevari me srce moje“, a publika ga je sve više doživljavala kao pjevača koji zna ispričati priču. Njegove pjesme nisu bile samo melodije, već emotivne ispovijesti koje su se lako prepoznavale u svakodnevnom životu ljudi, ističe Blic.
Vrhunac popularnosti Vajta dostiže 1981. godine, kada sa pjesmom „Lejla“ predstavlja Jugoslaviju na Pesmi Evrovizije. Bio je to trenutak u kojem je njegov glas dobio priliku da se čuje i izvan granica regiona. Prateće vokale tada su mu pjevale velike zvijezde poput Nede Ukraden i Jadranke Stojaković, što dodatno govori o ugledu koji je imao među kolegama. Iako plasman nije bio presudan, nastup je ostao upamćen po emociji i interpretaciji. Kako piše Kurir, „Lejla“ je postala jedna od onih pjesama koje su nadživjele samo takmičenje.

Pored pjevačke karijere, Vajta je bio izuzetno voljen i kao televizijski voditelj. Emisija „Nedeljni zabavnik“ učinila ga je bliskim publici na drugačiji način. Njegov prirodan nastup, toplina i humor učinili su da ga ljudi doživljavaju ne samo kao zvijezdu, već kao „svog čovjeka“. Blic podsjeća da je upravo ta svestranost bila jedna od njegovih najvećih prednosti – znao je kako da se prilagodi, a da ne izgubi autentičnost.
- Danas, u penzionerskim danima, Vajta vodi znatno mirniji život. Vrijeme provodi na relaciji Pula–Hamburg. U Puli ima stan i mir koji mu prija, dok u Hamburgu živi njegova supruga Vojka, koja i dalje radi. Mediji su pisali da mu je početna penzija iznosila oko 170 eura, ali kao član udruženja muzičara u Njemačkoj ostvaruje i dodatna primanja. Iako ta cifra možda zvuči skromno za nekoga ko je obilježio jednu muzičku epohu, Vajta nikada nije bio čovjek koji je vrijednost mjerio novcem, navodi Kurir.
Ono što posebno fascinira jeste činjenica da, iako je zakoračio u osmu deceniju života, njegov glas i dalje zvuči snažno i sigurno. Mnogi mlađi pjevači, kako ističe Blic, mogli bi mu pozavidjeti na vokalnoj kontroli i izražajnosti. Vajta nikada nije forsirao karijeru po svaku cijenu, ali je uvijek ostao vjeran muzici i sebi, što mu je donijelo dugovječnost i poštovanje publike.

- Njegova priča danas služi kao podsjetnik da uspjeh rijetko dolazi bez odricanja. Od dječaka koji je morao rano odrasti, preko radnika teške industrije i livnice, do zvijezde Evrovizije – Vajta je prošao put koji bi mnoge slomio. Umjesto toga, on ga je pretvorio u snagu. Kako zaključuje Kurir, njegova karijera je dokaz da talenat može procvjetati i u najtežim okolnostima, ako postoji upornost i vjera u vlastiti put.
Iako danas živi povučeno, Seid Memić Vajta ostaje ime koje izaziva poštovanje. Njegove pjesme i dalje se slušaju, njegov glas i dalje budi emocije, a njegova životna priča inspiriše. To je priča o čovjeku koji je, uprkos svemu, ostao dosljedan sebi i muzici – i upravo zbog toga ostavio trag koji vrijeme ne može izbrisati.












