U ovom članku Vam donosimo priču o mladiću koji je doživio trenutak koji mu je promijenio cijeli dan. U nastavku saznajte šta je poruka u buketu otkrila i zbog čega je ostao bez riječi…
Julijsko sunce polako je zalazilo i obasjavalo put zlatnom svjetlošću, dok je Artem Solovjev vozio svoj terenac kroz poznatu trasu. Iza njega su bili dani pregovora, sastanaka i potpisan ugovor koji je njegovoj građevinskoj firmi donosio stabilnost i nove projekte. Poslovno je sve bilo pod kontrolom, ali njegove misli nisu bile usmjerene na papire i rokove, već na večer koja ga je čekala.
- Tog dana ga je očekivao prvi pravi susret s Jelenom. Sama pomisao na to izazivala je blag osmijeh na njegovom licu. Upoznali su se prije mjesec dana na konferenciji o malom biznisu. Artem je predavao pred punom salom, potpuno siguran u temu, no nije bio pripremljen na pitanje koje mu je postavila žena iz trećeg reda. Pitanje je bilo precizno i stručno, toliko na mjestu da ga je izbacilo iz ravnoteže. Nakon predavanja prišao joj je, razmijenili su brojeve, i od tada su počeli svakodnevno razgovarati.
Jelena je radila kao ekonomistica u velikoj banci. Bila je smirena, pametna i nenametljivo šarmantna. Njihovi razgovori bili su ispunjeni šalama, ozbiljnim temama, ali i tišinama koje nisu bile neugodne. Artem je prvi put nakon mnogo godina primijetio da nervozno čeka poruku, radujući se svakom njenom odgovoru. U sebi se pitao kako je moguće da se, u trideset i drugoj, ponovo osjeća kao zaljubljeni tinejdžer.
- Sjetio se svoje majke, Nine Pavlovne, žene koja ga je odgojila i uvijek ga zadirkivala zbog njegove posvećenosti poslu. Uvijek mu je govorila da ne mora da se boji života, ali Artem je znao istinu – bojao se vezivanja, gubitka i ponovnog razočaranja. Posao mu je bio sigurno utočište, zaklon od emocija koje nije znao kako da nosi. No, sa Jelenom je bilo drugačije. Pored nje nije morao da glumi snagu ili se skriva iza uspjeha, mogao je biti potpuno on.
Pogled na sat na instrument tabli vratio ga je u stvarnost. Imao je dovoljno vremena da stigne kući, istušira se i presvuče prije večere u restoranu na obali rijeke. Sve je bilo isplanirano. I baš tada ga je pogodila misao koja mu je stegnula stomak – zaboravio je na cvijeće.
Iako je prošao kroz grad, imao je brojne prilike da stane u cvjećaru. Uvijek je sebi govorio da će to uraditi kasnije. Pregovori su trajali duže nego što je očekivao, uslijedio je ručak sa partnerima, a zatim hitan poziv s gradilišta. Sada je bio na putu, daleko od grada, osjećao se glupo jer je na prvi sastanak dolazio praznih ruku.
- Put je vijugao između polja. S jedne strane su se prostirali zlatni usevi žita, a s druge zelene livade koje su nestajale u daljini. Artem je shvatio koliko rijetko primjećuje ljepotu oko sebe, stalno zaokupljen rokovima i obavezama. Tada je ugledao autobusno stajalište i dječaka pored njega.
Na starom plastičnom vedru sjedio je mršav dječak, a ispred njega stajali su buketi poljskog cvijeća. Tratinčice, plavičasti cvjetovi i sitne žute latice izgledali su skromno, ali živahno. Artem je usporio i zaustavio auto pored puta. U tim jednostavnim cvjetovima bilo je nešto iskreno, nešto što se ne može kupiti u luksuznoj cvjećari.
Dječak je prišao autu i ozbiljno ga pogledao. Rekao je da je cvijeće sam brao, da sjedi tu od jutra i da ga je baka naučila da je rad važan. Artem je čučnuo kako bi bili u istoj ravnini i osjetio kako mu se nešto u grudima steže. U tim buketima vidio je trud, strpljenje i djetinjstvo koje je preplavio osjećajem odgovornosti.
- Dok je razmišljao o preostalim buketima, shvatio je da savršen poklon ne mora biti skup ili upakovan u sjajni celofan. Ponekad je dovoljan mali gest da pokažeš pažnju i poštovanje. U tom trenutku mu je postalo jasno da će upravo ti poljski cvjetovi biti najbolji uvod u večer koja ga čeka – iskrena, jednostavna i prava, baš kao i osjećaji koje je tek počinjao prihvatati.
Artem je platio dječaku, zahvalio mu se i nastavio prema restoranu. U tom jednostavnom trenutku, susret sa dječakom i njegovim buketima učinio je sve jasnijim. Iako je imao sve što je mogao poželjeti u poslovnom životu, shvatio je da najvažniji trenuci i pokloni nisu uvijek u luksuznim stvarima, već u jednostavnosti i iskrenosti – baš kao što su ti cvjetovi predstavljali iskrenu pažnju i brigu.
