Povlačite li ručnu pri parkiranju? Stručnjaci kažu da mnogi vozači griješe

Dilema oko toga da li je prilikom svakog parkiranja automobila neophodno povući ručnu kočnicu naizgled djeluje potpuno banalno, ali u praksi se upravo oko ovog pitanja redovno lome koplja među vozačima. Dok jedan dio vozača mehanički i potpuno automatski aktivira ovu kočnicu čim zaustavi vozilo, drugi je pak koriste isključivo kada se nađu na ekstremnim uzbrdicama, nizbrdicama ili izrazito neravnom terenu. Istina u vezi sa ovom temom zapravo je znatno jednostavnija nego što se na prvi pogled čini, jer parkirna kočnica i dalje zadržava svoju vitalnu funkciju u bezbjednosti saobraćaja, s tim što njen pravilan način upotrebe uveliko diktira tip mjenjača koji se nalazi u vašem četvorotočkašu.

• Ovu temu redovno analiziraju i domaći saobraćajni stručnjaci, pa tako ugledni informativni portal “Klix” u svojim redovnim servisnim savjetima za vozače često upozorava kako pogrešne navike pri parkiranju mogu izazvati skupe kvarove na prenosnom sistemu, te naglašava da bi povlačenje ručne trebalo postati refleksna radnja, a ne stvar trenutne procjene. Kada se analiziraju automobili koji su opremljeni klasičnim ručnim mjenjačem, prostora za bilo kakve nedoumice i rasprave u suštini ne bi smjelo biti.

Zvanična preporuka automehaničara i saobraćajnih stručnjaka potpuno je jasna i nalaže da se nakon potpunog zaustavljanja vozila obavezno povuče ručna kočnica, a da se potom mjenjač ubaci u odgovarajući stepen prenosa. Ukoliko je automobil ostavljen na ravnoj površini, najčešća praksa je ubacivanje u prvu brzinu, dok se prilikom parkiranja na nizbrdici mnogi vozači s pravom odlučuju za hod unazad, odnosno rikverc.

• Ovakvim postupanjem ručna kočnica ne ostaje jedini štit koji zadržava vozilo na mjestu, već se kreira izuzetno važan, dodatni bezbjednosni sloj. U slučaju da jedan od ova dva sistema podbaci ili popusti uslijed mehaničkog zamora materijala, onaj drugi će i dalje držati automobil u potpunoj statičnosti, što je od presudnog značaja na oštrim nagibima, ali i na prividno ravnim površinama koje itekako znaju prevariti vozačko oko.

Sa druge strane, vozači koji upravljaju vozilima sa automatskim mjenjačem izuzetno često upadaju u opasnu zabludu da je za bezbjedno parkiranje sasvim dovoljno pomjeriti ručicu u prepoznatljivi položaj sa oznakom za parkiranje i jednostavno ugasiti pogonski motor. Iako će u tehničkom smislu automobil zaista ostati nepomičan, problem leži u tome što u tom scenariju kompletno teško opterećenje vozila preuzima isključivo specifični i osjetljivi parkirni mehanizam unutar samog mjenjača.

Poznati regionalni stručni magazin “Zdravlje i život” u svojim osvrtima na tehničku kulturu i bezbjednost detaljno objašnjava kako pravilna procedura kod automatika podrazumijeva da se prvo snažno pritisne nožna kočnica, zatim aktivira ručna, pa se tek nakon toga ručica mjenjača prebaci u naznačenu poziciju. Ovim pravilnim redoslijedom masa automobila se ne oslanja direktno i agresivno na zupčanike mjenjačke kutije, već se ogroman dio tog pritiska bezbjedno prebacuje na samu parkirnu kočnicu, čime se dugoročno i efikasno čuva mehanika od nepotrebnog stresa i preuranjenog trošenja.

• Najveća i najrasprostranjenija greška koju pravi ubjedljiva većina vozača dešava se upravo u pogrešnom hronološkom redoslijedu koraka tokom zaustavljanja vozila. Scenarij je gotovo uvijek identičan: auto se zaustavi, ručica se odmah prebaci u brzinu ili u položaj za parkiranje, papučica nožne kočnice se potpuno otpusti, pa se tek na samom kraju povlači ručna kočnica. Problem kod ovog pristupa krije se u činjenici da se vozilo u tom djeliću sekunde već fizički naslonilo na sam mjenjač i njegove unutrašnje sklopove, pa naknadno aktivirana ručna kočnica više uopšte ne preuzima glavno opterećenje mase. Mnogo ispravniji i zdraviji redoslijed za vozilo jeste da se automobil prvo zadrži nožnom kočnicom, potom se čvrsto aktivira parkirna kočnica, pa se tek nakon toga polako otpušta papučica kočnice sa poda automobila, jer ova sitna promjena u navici pravi ogromnu strukturalnu razliku između pravilnog i štetnog parkiranja.

Čak i kod modernijih generacija automobila koje su opremljene savremenom električnom parkirnom kočnicom, gdje čitava procedura vizuelno djeluje mnogo jednostavnije i svedenije, bazična mehanička logika ostaje potpuno nepromijenjena. Bez obzira na to da li vozač fizički povlači klasičnu polugu između sjedišta ili samo jednim prstom pritiska elegantnu elektronsku tipku na centralnoj konzoli, krajnji cilj je potpuno identičan – maksimalno osigurati vozilo od neželjenog kretanja i adekvatno rasteretiti ostale mehaničke sisteme.

U gotovo svim svakodnevnim saobraćajnim situacijama, konačan odgovor na ovu dugogodišnju vozačku dilemu je potvrdan; ručnu kočnicu bi definitivno trebalo redovno koristiti prilikom svakog procesa parkiranja. Razlog za to ne leži u paničnom strahu da će automobil bez nje baš svaki put samovoljno krenuti niz ulicu, već u potrebi za stvaranjem dodatne bezbjednosti i obezbjeđivanjem pravilnog rasporeda mehaničkog opterećenja. Kako u svojim stručnim savjetima za održavanje polovnih i novih vozila često navodi ugledni dnevni list “Avaz”, kreiranje ove zdrave navike predstavlja najjeftiniju preventivu protiv skupih popravki prenosnog mehanizma. Za sve vozače koji žele da njihov automobil ostane dugovječan, tehnički ispravan i bezbjedan na bilo kojoj podlozi, redovno aktiviranje parkirne kočnice ostaje zlatno pravilo koje ima dubokog logičkog i praktičnog smisla.