U današnjem članku govorićemo o tome kako se nositi s bezobraznim ljudima koji se, htjeli mi to ili ne, pojavljuju u različitim sferama našeg života.
- Oni mogu biti prisutni unutar porodice, u radnom okruženju, na mjestima obrazovanja ili čak među osobama koje nazivamo prijateljima. Njihovo ponašanje ne manifestuje se uvijek na isti način – nekad su to otvorene uvrede i podsmijesi, a nekad su to prikrivene opaske koje se predstavljaju kao „šala“, iako bole i ponižavaju. Susret s takvim ljudima gotovo uvijek izaziva nelagodu i stavlja nas pred dilemu da li da šutimo ili da reagujemo. Međutim, psiholozi naglašavaju da postoji način da se nosimo s ovim izazovima, a da pri tome sačuvamo svoje dostojanstvo i unutrašnji mir.
Reakcije na bezobrazluk uglavnom idu u dva pravca. Jedni se povlače i odlučuju da prećute, dok drugi ulaze u otvoreni konflikt. Ipak, oba izbora u osnovi daju prednost onome ko je bio bezobrazan. Ako uzvratimo istom mjerom, spuštamo se na njihov nivo i jačamo njihov ego. Ako ćutimo, šaljemo poruku da imaju slobodu da nas tretiraju kako žele. Upravo zato je potrebno pronaći drugačiji put, onaj koji neće narušiti naše samopouzdanje, a istovremeno neće dovesti do eskalacije sukoba.
Važno je razumjeti zašto pojedini ljudi pribjegavaju grubom ponašanju. Stručnjaci navode da uzroci mogu biti brojni – od vlastite nesigurnosti koju pokušavaju prikriti, preko loših navika naučenih u okruženju gdje je bezobrazluk bio normalizovan, pa sve do želje za dominacijom i isticanjem moći. Nerijetko je riječ i o nedostatku empatije, odnosno nesposobnosti da se uoči kako riječi i postupci utiču na druge. Kada shvatimo da takvo ponašanje zapravo govori više o drugoj osobi nego o nama, lakše nam je da ostanemo smireni i da ne doživimo napad kao ličnu uvredu.
Najčešća greška jeste vjerovanje da je šutnja jedini način da se izbjegne konflikt, ili da je napad jedini način da se odbranimo. Nijedna krajnost ne nudi trajno rješenje. Upravo zbog toga sve više stručnjaka govori o metodi smirene konfrontacije. To je jednostavna, ali snažna tehnika u kojoj se jasno i mirnim tonom poručuje da se određeno ponašanje ne prihvata. Cilj nije emotivna rasprava, nego postavljanje granica na kulturan način.
- Primjeri mogu biti vrlo konkretni. Ako neko upućuje podrugljive komentare, moguće je odgovoriti riječima: „Vidim da pokušavaš da se našališ, ali to nije prihvatljivo za mene.“ Ako neko prekida dok govorimo, koristan odgovor može biti: „Razumijem tvoje mišljenje, ali bih voljela da me saslušaš do kraja.“ U situaciji kada razgovor prelazi u povišene tonove, dovoljno je naglasiti: „Možemo nastaviti samo ako pričamo bez vikanja.“ Važno je da govor tijela bude siguran, ali bez prijetnji – niti agresivan, niti povučen.
Zašto ova metoda donosi rezultate? Zato što bezobrazni ljudi često očekuju burnu reakciju koja potvrđuje njihovu moć. Kada naiđu na miran i odlučan stav, njihova dinamika se ruši. Na taj način im se oduzima kontrola, a istovremeno se šalje poruka da razgovaraju s osobom koja zna gdje su granice. To ne samo da jača našu unutrašnju stabilnost, već uči druge kako da se ponašaju prema nama. Psiholozi ističu da način na koji reagujemo često oblikuje buduće ponašanje onih oko nas.
- Psihološki efekat ovakvog pristupa može biti vrlo snažan. Ljudi koji koriste bezobrazluk kao sredstvo kontrole obično budu iznenađeni kada naiđu na miran otpor. Njihova namjera da ponize sagovornika ili izazovu konflikt gubi smisao. Vremenom, iako to možda nikada neće otvoreno priznati, počinju nas doživljavati s većim poštovanjem. Upravo zbog toga je ova tehnika korisna ne samo za trenutne situacije, nego i za dugoročno oblikovanje međuljudskih odnosa.
Naravno, ovakva vještina se ne usvaja odmah. Potrebno je vježbanje i dosljednost. Preporučuje se da se unaprijed uvježbaju rečenice pred ogledalom ili u razgovoru s prijateljem, kako bi došle prirodno kada se pojavi stvarna situacija. Ton glasa treba ostati neutralan, ali siguran, dok govor tijela pokazuje stabilnost. Ako jednom reagujemo smireno, a drugi put popustimo, to može zbuniti sagovornika i umanjiti učinak. Samo ustrajno ponašanje gradi kredibilitet. Stručnjaci naglašavaju da postavljanje granica nije znak slabosti, već pokazatelj snage ličnosti.
Važno je naglasiti da bezobraznih ljudi uvijek ima i da ih ne možemo promijeniti. Ono što možemo jeste da mijenjamo sebe i način na koji reagujemo. Kada odlučimo da nećemo tolerisati nepoštovanje, šaljemo jasnu poruku – ne samo drugima, već i sebi. Upravo ta odluka pravi razliku između osobe koja ćuti i trpi i osobe koja zna da zaštiti svoje dostojanstvo. Ljudi koji su sposobni da smireno odgovore na provokacije imaju zdravije odnose i manje stresa u svakodnevnom životu.
Na kraju, vrijedi zapamtiti da reakcija na bezobrazluk ne mora biti tišina niti sukob. Smirena konfrontacija sa jasno postavljenim granicama pruža mogućnost da zauzmemo stav bez agresije, ali i bez povlačenja. To je vještina koja se može učiti i usavršavati, a kada je jednom usvojimo, postaje moćno sredstvo protiv svakodnevnih neprijatnosti. Ona nas ne samo štiti od tuđe grubosti, već nas izgrađuje u osobe koje znaju koliko vrijede i ne dopuštaju da im se taj okvir uruši.
