Oglasi - Advertisement

U današnjem članku, govorićemo o iskustvu jedne žene koja je, kroz brak sa Arapinom, došla do uvida u mnoge predrasude koje postoje prema ovom delu sveta.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
  • Amanda je svog budućeg supruga upoznala sasvim slučajno tokom putovanja u Marakeš, kada je imala samo 20 godina. Bio je to susret koji joj je, kako sama kaže, potpuno promenio život. Njihova veza je brzo napredovala, a ubrzo su se venčali. Nakon toga, njihova ljubav je bila upotpunjena dolaskom troje dece. Iako su deset godina proveli u Sjedinjenim Američkim Državama, odlučili su da se presele u Maroko, gde Amanda sada vodi veoma uspešan travel blog. Kroz svoj blog i društvene mreže, često deli svoja iskustva, ali i otvara veoma interesantnu temu o životu u braku sa Arapinom.

U današnjem članku, Amanda će podeliti svoja iskustva o predrasudama sa kojima se susrela na početku veze, kao i izazovima sa kojima se suočila kao žena u braku sa Arapinom. Na početku veze, Amanda se susrela sa brojnim komentarima i stereotipima koji su, prema njenim rečima, više bili zasnovani na filmovima i medijima nego na stvarnim iskustvima. Ljudi su imali izuzetno nerealna očekivanja i predubeđenja o tome kako bi njen brak mogao izgledati. Iako je često nailazila na negativne komentare, Amanda nije dozvolila da je to obeshrabri.

Jedna od najčešćih predrasuda koje je čula je bila da će je njen muž, kao Arapin, maltretirati. “Ovaj komentar sam redovno dobijala”, priznaje Amanda. “Uvek mi je bilo interesantno što se povlači ‘naš’ mentalitet protiv ‘njihovog’ mentaliteta”, kaže ona. Iako je jasno naglasila da je njen muž nikada nije maltretirao, često se susretala sa tvrdnjama da Arapi, kao narod, imaju nasilnu prirodu. “Da li ima nasilnih muškaraca među Arapima? Da, ali isto važi za bilo koju drugu naciju”, ističe Amanda. Prema njenom mišljenju, nasilje nije povezano sa etničkom pripadnošću, već sa ličnim karakteristikama pojedinca.

Pored toga, mnogi su verovali da će biti “potčinjena” svom mužu, odnosno da će morati da se podredi njegovim željama. Amanda je oštro demantovala takve tvrdnje, naglašavajući da nikada nije bila ničiji rob, niti bi dopustila da bude. Često je bila iznenađena odakle ljudima ideja da žene u brakovima sa Arapima moraju biti potčinjene. “Nikada nisam imala takav osećaj”, rekla je. Pored toga, pitanje nošenja hidžaba je bila još jedna od predrasuda na koju je Amanda nailazila. Mnogi su smatrali da će biti primorana da nosi hidžab, samo zato što je u braku sa Arapinom. Ipak, ona ističe da je nošenje hidžaba lični izbor žene i da to nije nešto što zavisi od njenog muža, osim ako je on ekstremno religiozan, što nije bio slučaj.

  • Jedna od najšokantnijih predrasuda sa kojom se susrela bila je da će je muž “prodati u belo roblje”. Amanda je priznala da nije mogla da veruje da bi neko mogao da pomisli na tako nešto. Naglasila je da, iako trgovina ljudima zaista postoji kao ozbiljan globalni problem, to nikako ne bi trebalo povezivati sa nacionalnošću ili poreklom. Takve predrasude, prema njenom mišljenju, apsurdno su zasnovane na nepoznavanju stvarnosti.

Takođe, mnogi su je upozoravali da bi njen muž mogao da otme decu, što je takođe bila vrlo ozbiljna optužba. Amanda je odgovorila da ukoliko bi neko imao bilo kakvu sumnju u vernost svog partnera, trebalo bi da preispita takav brak. Prema njenim rečima, poverenje u partnera je ključ uspešnog i srećnog braka. Takođe, često je slušala komentare o tome da će biti samo jedna od mnogih žena njenog muža, s obzirom na to da Arapima u nekim zemljama nije zabranjeno da imaju više žena. Međutim, Amanda naglašava da u Maroku prva žena mora da pristane na dodatni brak i da muž mora dokazati da ima dovoljno sredstava da izdržava više žena. “Ako bi moj muž želeo drugu ženu, odmah bih se razvela”, izjavila je. Za nju, takva pitanja treba postaviti još pre nego što se uđe u brak.

Na kraju, Amanda zaključuje da je iskustvo sa stereotipima nešto što se mora naučiti prevazići. Umesto da je loši komentari povređuju, ona sada pokušava da objasni ljudima pravu sliku života sa partnerom iz druge kulture. “Ponekad je samo jedno pozitivno iskustvo dovoljno da menja predrasude”, zaključuje Amanda. Kroz svoja iskustva, ona nam pokazuje da je najbolje boriti se protiv predrasuda kroz razumevanje, otvorenost i komunikaciju.