U današnjem članku govorićemo o jednoj izuzetno emotivnoj priči koja dolazi iz Britanije, a u njenom središtu je žena po imenu Džejn Hadlou.
- Njena majka Ketlin preminula je još 1994. godine, ali je na samrti ostavila ćerki molbu koja je pratila Džejn kroz život naredne tri decenije. Majčina poslednja želja bila je da pronađe sina koji je dat na usvajanje odmah nakon rođenja. Posle dugih trideset godina potrage, Džejn je konačno uspela da pronađe svog izgubljenog brata i ispuni obećanje koje je dala majci.
Priča počinje još šezdesetih godina prošlog veka kada je mlada Ketlin, tada dvadesetjednogodišnjakinja, zatrudnela van braka. U strogoj katoličkoj porodici u kojoj je odrasla, to se smatralo ogromnom sramotom. Roditelji su je poslali na Ostrvo Vajt kako bi sakrila trudnoću. Nakon što je rodila dečaka, kome je dala ime Džefri, dete je protiv njene volje dato na usvajanje. Kada se vratila kući i shvatila da je kolevka prazna, bol koji je osetila ostao je deo njenog života do samog kraja. Iako je kasnije osnovala porodicu i rodila još troje dece, svaki 6. novembar bio je dan tuge i tišine, jer je to bio datum Džefrijevog rođenja.
Ketlin je ćerki Džejn pred samu smrt poverila svoju najveću tajnu i molila je da pronađe brata. Rekla joj je da joj prenese poruku da ga nikada nije želela ostaviti i da ga je volela celog života. Taj trenutak, u kome majka drži ćerku za ruku i ponavlja molbu, ostao je duboko urezan u Džejnino srce. Od tada je potraga postala njena životna misija.
U početku nije imala mnogo tragova. Znala je samo da je brat dat na usvajanje i da su sve informacije skrivene. Istraživala je porodičnu prošlost, odlazila u majčin rodni Liverpul i pokušavala da pronađe bilo kakav podatak. Ipak, svi putevi vodili su u slepu ulicu. Tek kada se obratila timu emisije Long Lost Family, stvari su počele da se pomeraju. Stručnjaci iz emisije uspeli su da pronađu ključne informacije: Džefri je usvojen od porodice iz Lejk Distrikta, dobio novo ime — Endrju — i sada živi u Bristolu.
- Endrju nikada nije tragao za svojom biološkom porodicom. Kako je sam objasnio, imao je srećno detinjstvo i osećao se voljeno u porodici koja ga je odgajila. Upravo iz osećanja lojalnosti nije želeo da kopa po prošlosti. Međutim, kada je čuo da ga sestra traži već tri decenije i da je to bila poslednja želja njihove majke, pristao je na susret. Bio je dirnut njenom istrajnošću i emocijama koje je pokazala.
- Susret je bio pun emocija. Kada je Džejn ugledala fotografiju brata, uzviknula je da vidi lice svoje majke u njegovim crtama. Kada su se napokon sreli uživo, osećaj pripadnosti bio je trenutni. „Čim sam ušla u prostoriju, znala sam da je to on. To je moja porodica“, rekla je Džejn. Endrju je dodao da je veza bila momentalna i da je toplina odnosa bila gotovo neverovatna, kao da se nikada nisu razdvajali. Njegove reči, „Hajde da nadoknadimo propušteno iz poslednjih trideset godina“, oslikavaju dubinu emocija i želju da se izgubljeno vreme makar delimično povrati.
Susret nije bio značajan samo za njih dvoje. Džejnina dva mlađa brata, Stiven i Džejmi, s radošću su prihvatili Endrjua. Iako ga nikada ranije nisu poznavali, dočekali su ga sa toplinom i otvorenim srcem. Kada je Endrju slušao priče o majci i njenoj tihoj patnji, osećao je da i sam dobija deo prošlosti koji mu je nedostajao. „Ne mogli su da me dočekaju srdačnije“, rekao je posle susreta, naglašavajući koliko mu je značila ta dobrodošlica.
Za Džejn, trenutak ponovnog ujedinjenja imao je poseban značaj. Znala je da je konačno ispunila maminu poslednju želju i da će ona sada, gde god da je, biti srećna. „Ispunila sam obećanje. Znam da nas gleda i da je presrećna“, rekla je sa suzama u očima. Time se zatvorio jedan bolni krug u njenom životu i otvorio novi, ispunjen toplinom i ljubavlju.
Ova priča je dirnula milione ljudi koji su je pratili putem televizije i medija. Ona svedoči o snazi porodičnih veza, o tome koliko su ljubav i obećanja jači od vremena i prepreka. Bez obzira na godine razdvojenosti, krvne veze i istina pronašle su put do svetla. Džejn i Endrju dokazali su da je moguće nadoknaditi izgubljeno i da nikada nije kasno da se pronađe ono što je jednom bilo izgubljeno.