U današnjem članku govorićemo o životu i emotivnim vezama čuvenog glumca Ljube Tadića, čoveka čije ime i danas nosi velika scena Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

- Njegov privatni život obeležile su tri žene – majka koja mu je spasila život, verenica koja ga je napustila zbog najboljeg prijatelja i glumica koja mu je pružila novu snagu u najtežim godinama. Ova priča nije samo o ljubavi, već i o borbi, iskušenjima i snazi karaktera jednog od najvećih umetnika našeg podneblja.
Prva i najvažnija žena u njegovom životu bila je njegova majka. Tokom Drugog svetskog rata, Ljuba je kao dečak bio u Kragujevcu u vreme kada su Nemci streljali đake i civile. On se, zajedno s bratom, sklonio kod majke, drhteći u njenom zagrljaju dok su vojnici ulazili u dvorište. Dvojica su pokušala da ga odvoje od nje, ali ona nije popuštala. U tom trenutku, jedan oficir je izvadio iz džepa fotografiju svoje porodice – žene i dva sina – u istoj pozi u kojoj su stajali Ljuba, brat i njihova majka. Suze su mu zasijale u očima, pa je naredio da ih puste. Tog dana je pogubljeno na stotine ljudi, među njima i deca, a Ljubina sudbina bila je zauvek određena majčinskom hrabrošću.
Nakon rata, život je za njega dobio novu dimenziju. Sve je posmatrao kroz prizmu igre, pa je i glumu video kao svojevrstan beg od stvarnosti i oblik stvaranja. Studije je završio 1953. godine i ubrzo postao jedno od prepoznatljivih lica jugoslovenskog pozorišta i filma. Igrao je u najznačajnijim teatrima, od Narodnog pozorišta do Ateljea 212, a sa suprugom je osnovao i eksperimentalno pozorište „Magaza“. Njegov talenat i strast prema profesiji učinili su da generacije publike i danas pamte njegove uloge.

- Druga žena u njegovom životu bila je Olgica Stanisavljević, devojka s kojom je bio veren. Njihova ljubavna priča, međutim, završila se na način koji bi mogao stati u scenario filmske drame. Naime, dok je Ljuba boravio u bolnici, njegov najbolji prijatelj Vlastimir Đuza Stojiljković posetio ga je i priznao da je zavoleo Olgicu. U tim trenucima izgovorio je rečenicu koja je promenila sve: „Ljubo, to je ljubav, shvati nas.“ Umesto da reaguje burno, Ljuba je pokazao neverovatnu smirenost i prihvatio novonastalu situaciju. Olgica i Đuza ostali su zajedno do njene smrti, a njihova ljubav važila je za snažnu i iskrenu. Iako je gubitak sigurno bio bolan, Ljuba ga je nosio dostojanstveno, ostavljajući sliku čoveka koji zna da život ide dalje, čak i kada zaboli.
Treća žena, a ujedno i najvažnija u njegovoj zreloj dobi, bila je Snežana Nikšić, glumica koju je upoznao u Ateljeu 212. U tom periodu Ljuba se borio s velikim ličnim problemima, među kojima je bio i alkohol. Susret sa Snežanom bio je za njega prekretnica. Kako je sam govorio, kada ju je ugledao na probi, imao je osećaj kao da je video sunce koje mu je obasjalo put. Iako je ona u tom trenutku bila udata, Ljuba nije skrivao osećanja. Otvoreno je pokazivao koliko mu znači, a kada se razvela, njih dvoje su započeli zajednički život. Proveli su više od dve decenije zajedno, a Snežana je, iako talentovana i uspešna glumica, odlučila da se povuče s pozornice kako bi bila uz njega dok se borio s dijabetesom i drugim zdravstvenim tegobama. Njihova veza bila je primer privrženosti i ljubavi koja nadilazi prolazne prepreke.
Snežana je kasnije govorila o njihovom odnosu i o tome koliko je Ljuba bio posvećen svom pozivu. Smatrala ga je umetnikom koji je duboko poštovao glumu i davao joj smisao kakav retko ko ume. Ipak, izražavala je i tugu što u Beogradu ne postoji dovoljno spomen-obeležja posvećenih njemu, osim velike scene JDP-a koja nosi njegovo ime.

Kroz ove tri priče jasno se vidi da su žene bile ključni oslonci i izazovi u Ljubinom životu. Njegova majka – simbol majčinske hrabrosti i zaštite, Olgica – odraz gubitka i istovremeno snage da se dostojanstveno podnese bol, i Snežana – partnerka koja mu je dala ljubav i oslonac u poznim godinama. Sve one oblikovale su sudbinu glumca koji je svojim radom i harizmom ostavio neizbrisiv trag u umetnosti.
Na kraju, priča o Ljubi Tadiću nije samo priča o jednom glumcu. Ona je i podsećanje na to kako ljubav, hrabrost i posvećenost mogu oblikovati ljudski život, čak i kada se sudbina poigrava na najneočekivanije načine. Njegov život bio je isprepletan dramom i strašću, baš poput uloga koje je tumačio, a sve tri žene koje su ga obeležile zauvek su urezane u istoriju zajedno s njegovim imenom.












