Alisa se jedne hladne večeri vraćala kući nakon dugog dana provedenog u biblioteci. U rukama je nosila gomilu papira i knjiga, razmišljajući samo o tome da se što prije skloni s puste, slabo osvijetljene ulice.
- Bila je umorna, ali i nervozna jer je osjećala da neko ide iza nje. Kada je čula nepoznat muški glas kako joj se obraća, strah je postao nepodnošljiv. Pijani prolaznik, teturajući i mumlajući, zaustavio ju je grubo uhvativši za ruku. U njenom glasu nije bilo snage, a tijelo joj se ukočilo od panike. Pomislila je da je taj susret mogao završiti tragedijom.
Upravo u tom trenutku, pojavio se čovjek koji je izgledao kao prosjak, u poderanoj jakni i s umornim očima. Njegova reakcija bila je brza i odlučna – podigao je bocu s tla i jednim udarcem onesvijestio nasilnika. Alisa je, drhteći, gledala scenu ispred sebe i shvatila da joj je život možda upravo spašen zahvaljujući strancu koji na prvi pogled nije ulijevao povjerenje. Ipak, taj trenutak bio je početak nečega mnogo većeg.
- Kada su zajedno stigli do glavne ulice, ona mu je, i dalje pod utiskom svega što se desilo, ponudila da dođe kod nje na večeru. Iako je u početku oklijevao, nije mogao sakriti iskru radosti u očima. Topli obrok i malo ljudske pažnje bili su luksuz koji nije osjetio godinama. Alisa ga je dočekala kao dragog gosta, a ne kao čovjeka bez adrese, i upravo tada se dogodilo otkriće koje će zauvek promijeniti njihove živote.
Dok je čekao da se večera posluži, zastao je pred fotografijom na polici. Na njoj je bila mala djevojčica između majke i oca. Njegovo lice problijedilo je dok su mu ruke drhtale. Sa suzama u očima rekao je riječi koje su Alisu potpuno zbunile: da je on njen otac. Pomislila je da se šali ili da je zbunjen, ali kada je pokazao rodni beleg identičan njenom, istina je izbila na površinu poput munje. Bio je to trenutak u kojem se prošlost vratila s nevjerovatnom snagom.
- Nikolaj, kako se zvao, ispričao je svoju potresnu životnu priču. Nekada je imao porodicu, posao i dom, ali nakon brutalnog napada u kojem je izgubio pamćenje, njegov život se urušio. Bez dokumenata i sjećanja, završio je na ulici. Godine su prolazile u bijedi, dok je njegova porodica mislila da ih je napustio. Ta jedna fotografija u Alisinom stanu vratila mu je sve uspomene. Njegova kćerka, koja ga je gledala s nevjericom, sada je pred sobom imala dokaz da je čovjek pred njom zaista njen otac.
- U bosanskim medijima često se pišu priče o sličnim slučajevima nestalih osoba. Dnevni Avaz je nedavno prenio priču o ocu iz Tuzle koji je nakon dvije decenije pronašao sina u Njemačkoj. On je, poput Nikolaja, nestao bez traga i porodica je vjerovala da ga nikada više neće vidjeti. Takve sudbine pokazuju koliko je život nepredvidiv i koliko je gubitak člana porodice trauma koja nikada ne blijedi.
Kada se majka Vera vratila s puta i ugledala supruga, uslijedili su trenuci šoka, nevjerice i bijesa. Godinama je živjela s uvjerenjem da je muž napustio nju i kćerku. Ispričala je kako je obilazila bolnice i policijske stanice, ali bez ikakvih tragova. U jednom trenutku pomirila se s mišlju da je odabrao drugi život. Njena reakcija na Nikolajev povratak bila je mješavina bola i olakšanja, jer ga je istovremeno mrzila i voljela. Dugogodišnja rana ponovo se otvorila, ali sada je imala priliku da konačno sazna istinu.
- Nikolaj je želio nadoknaditi izgubljene godine i ponovo biti uz porodicu. Međutim, sudbina mu nije dala mira. Nedugo nakon povratka, ponovo je bio napadnut na ulici i ostavljen da leži u snijegu. Spašavanje su ovaj put preuzele Alisa i njen dečko, koji su ga pronašli zahvaljujući njenoj upornosti. Nakon što je preživio i ovu borbu, Nikolaj je shvatio da život nije gotov i da istina, ma koliko kasno, uvijek pronađe put.
Upravo ovakve emotivne ispovijesti pokazuju ono što domaći portali često ističu – da su porodica i pripadnost najveća ljudska potreba. Na primjer, Klix.ba je ranije izvještavao o ženi iz Sarajeva koja je nakon 15 godina pronašla brata izgubljenog tokom ratnog haosa. Susret je bio jednako dramatičan i pokazao je da ni vrijeme ni prepreke ne mogu uništiti krvne veze.
- Alisa je shvatila da ne želi ponovo izgubiti oca. Njeno srce, iako zbunjeno, bilo je ispunjeno zahvalnošću. Od jutra kada joj je pripremio palačinke koje je nekada voljela, pa do trenutka kada ga je bolnički krevet ponovo spojio s Verom, Nikolaj je pokazao da je još uvijek čovjek pun ljubavi i želje da ispravi nepravdu života. Njegov povratak nije bio samo povratak izgubljenog oca, već i povratak smisla i nade za cijelu porodicu.
Regionalni mediji redovno podsjećaju na slične događaje. N1 televizija u svojim emisijama naglašava koliko je važno podržati ljude koji su, poput Nikolaja, ostali bez identiteta ili doma. Beskućnici se često posmatraju kroz predrasude, a iza svake priče može se kriti tragedija, ali i velika ljubav. Upravo to pokazuje i ova priča – da heroj može biti i onaj koga društvo najčešće gura na marginu.
Na kraju, Nikolaj je ponovo pronašao svoj dom. Put od anonimnog čovjeka na ulici do oca kojeg kćerka grli punim srcem bio je dug i težak. Ali dokazao je da ljubav i istina uvijek uspiju da prežive. Njegov život je bolno svjedočanstvo da sudbina može oduzeti sve, ali i da jedan trenutak može promijeniti sve – jedna fotografija, jedno sjećanje, jedan zagrljaj.
