Suočavanje sa manipulativnim ponašanjem roditelja, naročito majke, jedno je od najtežih iskustava kroz koje osoba može proći u svom odraslom životu.
- Kada se figura koja je simbol sigurnosti i ljubavi pretvori u nekoga ko koristi krivicu, emocije i pritisak da bi kontrolisala, posljedice mogu biti duboke i dugotrajne. Psiholozi ističu da je prvi i najvažniji korak prepoznavanje problema, jer tek tada postaje moguće postaviti granice i zaštititi vlastiti mir.
Manipulativno ponašanje često se ogleda u ponavljajućim obrascima: izazivanju osjećaja krivice, stalnoj kritici, glumi žrtve ili emocionalnim ucjenama. Iako se to može činiti kao neizbježan dio porodične dinamike, stručnjaci upozoravaju da se radi o obrascu koji duboko narušava samopouzdanje i emotivno zdravlje. Shvatanje da iza takvog ponašanja stoje strah od gubitka kontrole i nesigurnost majke, pomaže da se napadi ne shvataju lično i da se izbjegne dodatna patnja.
- Jedna od ključnih tačaka na putu oslobađanja jeste postavljanje jasnih i čvrstih granica. To znači da odrasla djeca manipulatornih majki moraju otvoreno reći šta im prija, a šta nikako neće tolerisati, bez potrebe da se izvinjavaju zbog zaštite sopstvenog prostora. Svaki put kada osoba popusti pod pritiskom, obrasci se učvršćuju i majka dobija potvrdu da je njen način djelotvoran. Dosljednost je zato jedini put ka promjeni dinamike.
No, ono što posebno opterećuje djecu u ovakvim odnosima jeste emocionalna manipulacija. Kada majka krene da se predstavlja kao žrtva ili da optužuje za nezahvalnost, lako je upasti u krug prepirki, objašnjavanja i opravdavanja. Stručnjaci savjetuju smirene, ali odlučne odgovore, poput: „Razumem da si uznemirena, ali ovo nije način na koji želim da razgovaramo.“ Na taj način ne ulazi se u zamku krivice, već se daje do znanja da postoje granice koje se neće preći.
- Veoma je značajno pronaći oslonac izvan porodice. Podrška bliskih prijatelja, partnera ili terapeuta može biti presudna. Kada neko objektivan potvrdi da problem postoji, lakše je održati odlučnost i izbjeći osjećaj da ste sami protiv svijeta. Psiholozi naglašavaju da izolacija pojačava moć manipulatora, dok razgovor i validacija osjećanja vraćaju snagu i jasnoću.
- Domaći izvori, poput udruženja „Život bez nasilja“, često naglašavaju da manipulacija u porodici može biti jednako štetna kao i fizičko nasilje. U njihovim publikacijama se ističe da emocionalna ucjena stvara dugotrajne posljedice po mentalno zdravlje, naročito kada dolazi od roditelja. Kada se o ovakvim temama javno govori, žrtve se ohrabruju da traže pomoć i prepoznaju da problem nije u njima, već u dinamici odnosa koja se mora mijenjati.
Još jedan važan korak jeste prihvatanje činjenice da se manipulator rijetko mijenja. Nije realno očekivati da će majka priznati svoje ponašanje i odjednom postati drugačija osoba. Upravo zato je neophodno fokusirati se na ono što se može kontrolisati: vlastite reakcije, vrijeme koje se provodi u takvom odnosu i emocionalnu stabilnost. Nekada je najbolja odluka smanjenje kontakta ili postepeno distanciranje, naročito kada odnos konstantno ugrožava mentalno zdravlje.
- U jednoj izjavi Centra za socijalni rad Beograd, naglašava se da granice nisu zidovi, već mostovi koji omogućavaju odnos, ali sprječavaju gubitak ličnog identiteta. „Granice nisu način da nekoga odbacimo, već da sačuvamo sebe“, stoji u njihovom saopštenju, čime jasno poručuju da je postavljanje granica zapravo čin ljubavi prema sebi.
Ipak, i pored savjeta stručnjaka, mnogi ljudi osjećaju krivicu kada odluče da se distanciraju od roditelja. U našem društvu duboko je ukorijenjena ideja da se roditeljima duguje apsolutna poslušnost, pa se svaka odluka da se zaštiti vlastito zdravlje tumači kao izdaja. Međutim, domaći psiholozi, poput stručnjaka iz Kliničkog centra Srbije, ističu da je zdravlje djeteta, pa makar ono bilo i odrasla osoba, uvijek prioritet. Nijedna tradicija ili običaj ne smiju opravdati emocionalno iscrpljivanje.
- Emocionalne posljedice ovakvih odnosa mogu biti ozbiljne: hronična anksioznost, sniženo samopouzdanje, osjećaj da nikada niste dovoljno dobri. Ljudi koji su odrasli sa manipulativnim roditeljem često kasnije u životu privlače partnere sa sličnim obrascima ponašanja, jer im je to poznato i podsjeća na dinamiku iz djetinjstva. Upravo zato je važno prekinuti začarani krug, kako bi se otvorio prostor za zdravije odnose.
Kroz sve ove savjete provlači se osnovna poruka: čovjek ne može promijeniti drugoga, ali može promijeniti način na koji reaguje. Fokus na vlastitu dobrobit nije sebičnost, već nužnost. Kada se postave zdrave granice, kada se jasno kaže „ne“ i kada se zadrži kontrola nad sopstvenim emocijama, moć manipulatora slabi.
Za kraj, ostaje da se podvuče jedna snažna poruka psihologa: granice su način da odnos opstane, ali bez gubitka ličnog identiteta. To je najteži, ali i najoslobodniji korak u životu svake osobe koja se suočava sa manipulativnom majkom. Tek tada se može osjetiti pravi mir i sloboda u sopstvenom životu.
