Avgust 2011. godine donio je jednu od najneobičnijih priča na području istočne Srbije, priču koja je dugo kružila među mještanima Bora, Zaječara i Negotina, ostavljajući trag nelagode i nevjerice.
- Sve je počelo kao bezazlena ljetna zabava troje mladih – dva brata i sestra – ali je ubrzo preraslo u lokalnu legendu koja je probudila duhove iz prošlosti.Troje mladih iz Bora odlučilo je, u zatišju vrućih avgustovskih noći, unijeti dozu adrenalina u rutinu dugog ljeta. Njihova zamisao bila je jednostavna, ali zlokobna: jedan od braće prerušio se u mladenku, odjenuo bijelu vjenčanicu i naoružao se bidermajerom. Na tek izgrađenom autoputu Zaječar–Bor, pod okriljem noći, stajao bi uz cestu i zaustavljao automobile, dok su brat i sestra iz prikrajka sve snimali. Stvorili su scenu kao iz horor filma, a vozači, zatečeni prizorom sablasne figure u bijelom, prestravljeno bi kočili i nudili pomoć.
Međutim, njihova igra brzo je nadrasla dječju nepodopštinu. Priča se proširila selima, stigla do policije, medija, pa čak i do tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića. Lov na „duha u bijeloj vjenčanici“ trajao je sedmicama i izazvao lavinu reakcija, od straha i bijesa stanovništva, do podrugljivog smijeha i nevjerice. Iako su organizatori „predstave“ uhapšeni, tvrdili su da su samo stopirali – što zakon nije izričito zabranjivao. Sve je ostalo u sivoj zoni zakona, što je dodatno podgrijalo rasprave o granici između šale i društvene odgovornosti.
- Ova priča, koliko god djelovala kao urbana legenda, korijene vuče iz puno dublje narodne predaje. Mnoge generacije u istočnoj Srbiji slušale su o „sablasnoj mladenki“, ženi u bijelom koja navodno luta lokalnim putevima, naročito oko Koprivnice kraj Zaječara. U jednoj verziji priče, žena u bijelom je mladenka koja je izgubila život u saobraćajnoj nesreći tokom medenog mjeseca. Druga verzija sugerira da je riječ o napuštenoj nevjesti koja je sebi oduzela život nakon srčanog sloma pred oltarom. Obje verzije ostavljaju isti trag: priču o ljubavi, gubitku i nepreboljenoj tragediji koja visi nad regijom poput magle nakon kišnog dana.
Još dublje u priču uvlači nas svjedočenje jednog muškarca iz Negotina iz 1996. godine. Po njegovim riječima, vozio se usred guste magle kada je ugledao mladu ženu kako stopira. Pod dojmom ljepote i nježnog glasa djevojke smeđe kose, povezao ju je kući, no doživljaj je poprimio sablasan preokret. Sljedećeg jutra otkrio je njenu jaknu na zadnjem sjedištu auta, a nakon što se uputio na adresu koju mu je djevojka navela, susreo se s njenom majkom – slomljenom ženom koja je u suzama kazala da je njena kći umrla prije sedam godina. Posjeta groblju i ime uklesano na hladnom mramoru skinuli su sve maske: on je zapravo vozio dušu mrtve djevojke. U tom trenutku stvarnost, mit i snažne emocije sudarili su se u jednu jezivu istinu.
- Prema pisanju portala Blic.rs, upravo su ovakva svjedočanstva utkana u kolektivnu svijest stanovnika istočne Srbije, gdje se tanka linija između stvarnosti i legende često briše. Izvještaji ovog portala redovno donose priče o natprirodnim pojavama koje, iako zvuče nestvarno, imaju duboko emotivno utemeljenje u životu naroda.
Nadalje, lokalni medij Telegraf.rs pratio je slučaj iz 2011. godine sa sablasnom mladenkom na autoputu. Ovaj portal naglašava kako je navodni „duh nevjeste“ bio samo plod dječje mašte, ali istovremeno ističe koliko snažni i živi mogu biti narodni mitovi, naročito kada naiđu na izazove savremenog vremena. Takve priče, zaključuje Telegraf, djeluju kao ogledalo u kojem se reflektiraju strahovi, uvjerenja i nadanja jednog kraja.
- TVBest.rs, još jedan domaći medij, objavio je opsežne tekstove o ovoj legendi, stavljajući poseban naglasak na psihološki aspekt ovakvih iskustava. Prema njihovim navodima, ovakve priče često otkrivaju potisnute emocije i nerazjašnjene traume, posebno u ruralnim krajevima gdje su mitovi dio svakodnevnog života. Izvještaji TVBest-a pokušavaju balansirati između racionalnog objašnjenja i poštovanja tradicije – podsjećajući da svaki mit nosi dozu stvarnosti.
Ova priča ne završava samo na sablasnim susretima ni na dječijim šalama. Ona nas vraća velikim temama: smrtnosti, tajnama koje čuva noć i starim pričama koje nastavljaju živjeti u sjenama modernog doba. U eri interneta, kada se priče prenose brže nego ikada, granica između stvarnosti i fikcije sve je tanja. Legenda o sablasnoj mladenki ostaje most između dvije epohe – digitalne sadašnjosti i mitske prošlosti.
Nije bitno vjeruje li neko u duhove ili ne. Bitno je ono što ove priče prenose – strahove, tugu, ali i potrebu za povezanošću sa onim što je bilo prije nas. Troje mladih iz Bora možda je samo htjelo snimiti zanimljiv video za društvene mreže, ali su, neplanirano, oživjeli dio narodne duše koji je dugo čekao da bude ispričan opet.
U svijetu gdje se sve mjeri klikovima i lajkovima, ponekad se zaboravlja da su priče poput ove mnogo više od senzacije. One nas podsjećaju da svaka cesta ima svoje sjene, a svaka legenda svoje korijene – možda zaboravljene, ali nikad zauvijek izgubljene.
