U svijetu u kojem se ljubavne priče često prepričavaju poput starih legendi, postoji ona koja i danas, decenijama kasnije, izaziva uzdah i osmijeh istovremeno.
- Jasna Ornela Beri, glumica koja je osvojila jugoslovensku publiku svojom harizmom i prirodnim šarmom, i Zdravko Čolić, jedan od najvećih muzičkih idola regiona, nekada su dijelili osjećanja koja su ostavila dubok trag u njihovim životima. Njihova veza bila je kratka, mladalačka i nepretenciozna, ali toliko iskrena da je, po svemu sudeći, obilježila jedno vrijeme i jedno srce.
Jasna je rođena u Zenici 1954. godine, a njeno ime ubrzo je postalo sinonim za filmsku eleganciju i slobodan duh. Od uloge u kultnoj „Žikinoj dinastiji“, preko nezaboravne Mace iz „Ljepote poroka“, pa sve do saradnje s Anđelinom Džoli u filmu „U zemlji krvi i meda“, Beri je izgradila karijeru kakvom se rijetko koja glumica s ovih prostora može pohvaliti. Publika je voljela njenu iskrenost i nepretencioznost, a kolege su oduvijek isticale njenu profesionalnost i toplinu. Čak i danas, u godinama kada mnogi biraju mir i povlačenje, ona ostaje simbol dostojanstva i prave umjetničke strasti.
- U razgovorima koje je davala, često bi se vraćala u vrijeme svoje mladosti, u Skenderiju i Dom omladine u Sarajevu, gdje su se okupljali talenti različitih profila – muzičari, glumci, slikari, pjesnici. Upravo tamo, među mnoštvom mladih i ambicioznih ljudi, desio se susret koji će joj zauvijek ostati urezan u sjećanje. Zdravko Čolić tada je bio tek mladić sa gitarom i osmijehom koji je obećavao buduću slavu. Njihov susret bio je iskra – kratka, ali dovoljna da zapali plamen koji ni godine nisu ugasile.
„On će zauvijek imati dio u mom srcu,“ priznala je glumica u jednom intervjuu, otkrivajući koliko joj je ta mladalačka ljubav značila. Nije to bila romansa koja je trajala godinama, ali jeste ona koja je nosila čistu, nevinu emociju i osjećaj divljenja. Zdravko je bio na pragu karijere, a ona na pragu zrelosti – možda je upravo u tom neskladu vremena ležao razlog zbog kojeg njihova priča nije dobila svoj nastavak.
- Kako je prenio portal Kurir, Jasna je s osmijehom ispričala da ju je Čola uvijek oduševljavao svojom energijom, tim neuhvatljivim „nervom“ koji i danas zrači kada stane na scenu. „Izgledao je kao princ“, rekla je. I zaista, u vrijeme kada su mnoge djevojke uzdisale za njim, ona ga je gledala drugačije – ne kao zvijezdu, već kao mladića punog životne topline i iskrenosti. U tom osjećaju, kako sama kaže, imala je sreću da iskusi ono što mnogi ne dožive ni jednom u životu – prvu pravu ljubav.
Ipak, život ju je odveo drugim putem. Osamdesetih godina udala se za poznatog baletskog umjetnika i koreografa Tončija Marinića, s kojim ima sina Vuka, danas priznatog glumca. I dok su godine prolazile, dio njenog srca ostajao je rezervisan za uspomenu na Čolu. „Da smo se sreli kasnije, možda bi sve bilo drugačije,“ rekla je u jednom intervjuu za Blic, prisjećajući se trenutaka kada su se njih dvoje ponovo sreli 2001. godine, kada je Zdravko prvi put poslije rata gostovao u Zagrebu.
- Tada su zajedno dali intervju, i u neobaveznom razgovoru, između smijeha i nostalgije, Čola joj je navodno priznao da joj je posvetio pjesmu „Noć mi te duguje“. Iako su mnogi mislili da je pjesma „Jasmina“ inspirisana nekom drugom, Jasna je znala da iza stihova stoji emocija koju su nekada dijelili. Taj detalj, nenametljiv i topao, pokazao je da velike ljubavi ne nestaju – one samo mijenjaju oblik.
Kako navodi RTS u jednoj retrospektivi o muzičkim velikanima bivše Jugoslavije, Čolićeva karijera uvijek je bila protkana emotivnošću. Njegove pjesme bile su svjedočanstvo jednog vremena, ali i odraz njegove lične prirode – romantične, ranjive i iskreno ljudske. Možda upravo zato i ne čudi što su njegove emocije bile inspiracija mnogima, pa čak i njemu samom, u stvaranju stihova koji su postali evergrini.
- Jasna, s druge strane, nije dozvolila da prošlost postane teret. U emisiji „Metar mog sela“ priznala je da je ponosna na sve što su dijelili, ali i na činjenicu da su ostali prijatelji. „Zna da može da računa na mene, u svako doba dana i noći“, rekla je uz osmijeh. Njene riječi odavale su ne samo nostalgiju, već i duboko poštovanje prema njegovoj porodici, što je rijetkost u svijetu u kojem su ego i sujeta često veći od emocije.
Portal Nova.rs nedavno je podsjetio da su upravo takve priče ono što publiku najviše privlači kod ljudi poput njih – iskrene emocije bez trunke senzacionalizma. Ljubav između Jasne i Čole nikada nije bila skandal, nikada drama, već čista uspomena na vrijeme kada su osjećanja bila jednostavnija, a ljudi otvoreniji. Možda je u tome i tajna zašto ova priča i danas budi interesovanje javnosti.
- Jasna Ornela Beri, žena koja je na filmskom platnu znala da prikaže sve nijanse emocija – od tuge do strasti – u stvarnom životu pokazala je istu dubinu. Njena spremnost da s poštovanjem govori o prošlosti, da ne traži krivce ni opravdanja, svjedoči o zrelosti žene koja razumije da je ljubav, u svim svojim oblicima, dar.
S druge strane, Zdravko Čolić, i danas na sceni s nepromijenjenom toplinom, pokazuje da su neki ljudi jednostavno rođeni da zrače dobrotom. Možda se zato njihove energije i dalje prepoznaju – on u pjesmama, ona u pogledima i riječima koje s lakoćom bude sjećanja.
U vremenu kada su emocije često površne i prolazne, priča Jasne Ornele Beri i Zdravka Čolića podsjeća da prva ljubav nikada ne blijedi. Ona se ne mjeri trajanjem, već intenzitetom i čistoćom trenutka. I kad godine prođu, ostaje trag – nevidljiv, ali snažan. A ako je suditi po njihovim riječima i osmjesima, taj trag još uvijek živi, tiho, ali postojano, kao nota jedne neprolazne pjesme.
