Kada je četrdesetogodišnja učiteljica iz Krasnodara pristala da posluša želju svog muža i nakratko ode sa djecom kod njegove majke, ni slutiti nije mogla da će taj put postati početak najcrnje porodične tragedije.
- Iako je intuicija nagovještavala opasnost, a raniji susreti sa svekrvom u njoj budili nelagodu, odlučila je da popusti, jer je suprug insistirao da baka još jednom vidi svoje unuke. Kako je „Kurir“ prenio, Viktorija je spakovala najosnovnije stvari, povela djecu od sedam i deset godina i otišla u Medvedovsku, uvjerena da će se za nekoliko dana vratiti kući. Mužu se javila iz lokalne pošte, smirenim glasom potvrdila da su stigli, a onda je odjednom – utihnula.
Njen muž Andrej sve je više osjećao da nešto nije u redu. Kako su dani prolazili bez ijednog znaka života, strah je prerastao u paniku. Odlučio je da odmah otputuje u rodno selo i potraži majku, nadajući se da je u pitanju samo nesporazum. Međutim, kada je stigao do Valentinine kuće, dočekala ga je priča koju nikako nije mogao da razumije. Valentina je, hladno i bez mnogo emocija, objasnila da su se Viktorija i djeca navodno brzo spakovali i odseli kod rođaka u Turkmenistan. Tvrdila je da ih je lično ispratila na autobus, uvjerena da je to bila najbolja odluka za sve. Ako je Andrej i pokušavao da povjeruje, nešto u njenom tonu mu je ulivalo duboku sumnju.
- Očaj ga je natjerao da se obrati policiji, osjećajući da tragovi vode ka mnogo mračnijoj istini. Ubrzo su stigli odgovori iz Turkmenistana, a oni su bili poražavajući – rođaci nisu vidjeli ni Viktoriju ni djecu. Tada je, kako je „Blic“ objavio, istraga krenula punom snagom i sve je ukazivalo na to da je tročlana porodica misteriozno nestala upravo iz kuće u kojoj su morali biti najsigurniji.
U početku je Valentina stajala pri istoj priči – tvrdila je da ne zna ništa više, ponašajući se kao da je i sama zatečena razvojem događaja. Policija je pomno ispitivala sve vozače sa lokalne stanice, i gotovo svi su se složili u jednom: ženu tako upadljivog izgleda i dvoje djece sigurno bi zapamtili, a niko ih nije vidio. To je bio prvi jasan znak da je svekrvina verzija događaja daleko od istine.
- Dok su tragali za mogućim motivima, detektivi su odlučili da se dublje upoznaju sa odnosom između Viktorije i svekrve. Andrej je ispričao da njihov odnos od starta nije bio jednostavan. Kada je nakon poslovnog putovanja u Turkmenistanu doveo Viktoriju da upozna majku, Valentina je odmah pokazala otpor, uvjerena da nova snaha ne pripada njihovoj porodici. Iako se kasnije činilo da su se priviknule jedna na drugu, mala trvenja bila su prisutna sve do posljednjeg zajedničkog susreta.
Tokom razgovora sa policijom, Andrej je priznao nešto što je godinama nosio kao teret. Prije Viktorije, bio je u prvom braku, a tokom jedne posjete svojoj majci, dogodila se tragedija koja je uništila porodicu. Njegovo prvo dijete, beba koja je te noći spavala između roditelja, ujutru više nije disala. Ljekari su tvrdili da je smrt nastupila nesrećnim slučajem, bez vidljivih povreda. Ali njegova prva supruga bila je ubijeđena da je Valentina imala udjela u tome. On tada nije želio da povjeruje u tako strašnu pomisao, ali kako je „Telegraf“ godinama kasnije podsjetio, sjećanje na taj događaj ponovo je postalo ključni dio istrage.
- Detektivi su sada imali dovoljno razloga da se ozbiljno posvete Valentininoj prošlosti. I ono što su otkrili bilo je zapanjujuće. Nekoliko godina ranije, njen petogodišnji nećak, kao i stariji rođak, preminuli su pod podjednako misterioznim okolnostima. Oba puta smrt je proglašena nesretnim slučajem. Ipak, Valentina je bila tiho sumnjičena, premda nikada nije postojalo dovoljno dokaza da se protiv nje podigne optužnica.
- Policija je zatim izvršila detaljnu pretragu kuće. Danima su pregledali svaki ćošak, ali bez uspjeha, sve dok nisu pronašli krzneni kaput i čizme koje je Viktorija nosila prilikom dolaska. Bili su sakriveni duboko ispod kreveta, izgužvani i prekriveni prašinom. Valentina je tada privedena, ali je njen odgovor ostao isti – tvrdila je da ne zna ništa.
Kako je istraga napredovala, uočena je sekira u dvorištu čija je drška bila svježe obojena u plavo. Za istražitelje je to bio znak da oružje nije slučajno renovirano. Nastavili su da sklapaju mozaik, uvjereni da su Viktorija i djeca ubijeni, ali ključni dokaz i dalje je nedostajao – nisu postojali posmrtni ostaci. Ipak, kada je u septembru 1973. temeljno pregledan zid ispod novopostavljenih tapeta, otkriven je trag krvi i dio otiska prsta koji je pripadao jednom od unuka. To otkriće, prema pisanju „Novosti“, potpuno je promijenilo tok istrage.
- Tada su primijenjeni svi dostupni forenzički postupci – više od dvadeset različitih testova pokazalo je tragove krvi na drugim komadima namještaja, i bilo je jasno da se u toj kući dogodilo trostruko ubistvo. Iako je Valentina i dalje odbijala da govori, posredni dokazi bili su toliko teški da su postali osnov za podizanje optužnice. Sekira je identifikovana kao oružje zločina.
Do kraja suđenja Valentina nije priznala nijedan zločin. Nije otkrila gdje su tijela, nije objasnila motive, niti priznala postojanje eventualnog saučesnika. Sud ju je, uprkos njenoj tišini, osudio na 15 godina zatvora, a presudu je potvrdio i Vrhovni sud RSFSR-a. Do današnjeg dana ostale su nerazjašnjene ključne misterije – gdje su nestala tijela, zašto je počinila takvo zlo i da li je cijelu priču izvela sama.
Kako su „Kurir“, „Blic“ i „Novosti“ godinama podsjećali, ovaj slučaj ostao je upisan kao jedan od najpotresnijih porodičnih zločina na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza, ne samo zbog strahote čina, već i zbog tišine koja ga je obavila. U tišini je živjela, u tišini je negirala, a u istoj toj tišini ponijela je i najvažnije odgovore u grob — ostavivši iza sebe pitanje koje i danas para dušu: šta se dogodilo sa Viktorijom i njenom djecom tog kobnog dana, i zašto?
