U današnjem članku ispričat ću priču koja je potresla svijet kada je otkriveno nešto toliko neočekivano da je preokrenulo sve što se mislilo o dubinama oceana i tajnama koje u sebi skrivaju.
- Sve je započelo jednog hladnog jutra na sjeveru, kada su ribari uz obale Islanda primijetili neobično sivilo na površini mora. Isprva su mislili da je to tek još jedan komad leda, ali kako su se približavali, shvatili su da pred njima leži golemo tijelo nasukanog plavog kita, najveće životinje koja postoji na Zemlji. Njegova kolosalna masa lagano se ljuljala u plićaku, a iz tjelesnih otvora još se dizala slaba para, kao jedini znak da je životinja vrlo nedavno uginula.
Ono što je ribare najviše uznemirilo bio je čudan, metalni miris koji nije pripadao ni moru ni životinjskom tkivu. Kada su znanstvenici iz Reykjavika stigli i započeli pregled, očekivali su rutinsku proceduru jer se nasukavanja često događaju, no vrlo brzo postalo je jasno da se radi o slučaju kakav se ne viđa u uobičajenim radovima morskih biologa.
- Čim su otvorili želudac, umjesto ostataka riba ili glavonožaca, pronašli su tvrde predmete koji su se presijavali pod svjetlom. Među njima je bio predmet koji je odmah privukao pažnju – ulomak starinskog brodskog volana, s ugraviranim natpisom koji je glasio “Aurora, 1892.”. Uz njega su se nalazili komadi užeta, dio bakra i čak jedna stara ljudska cipela.
Pitanje koje je svima pulsiralo u glavi bilo je kako se nešto što pripada brodu nestalom prije više od stotinu godina moglo naći unutar morskog sisavca. Povjesničari su brzo potvrdili da je brod pod imenom Aurora doista napustio Hamburg krajem 19. stoljeća, na putu prema Antarktici. Na njemu su, prema zapisima, bili istraživači, kolekcionari, ali navodno i ljudi koji su radili za tadašnju vojsku. Brod je nestao bez traga, bez signala i bez ikakvog objašnjenja. Nekoliko generacija kasnije, dio te davne priče našao se u utrobi jednog kita.
- Ipak, ono što je zbunilo znanstvenike jest stanje predmeta. Nakon tolikog vremena na morskom dnu metal bi trebao biti potpuno nagrizen i slomljen, ali predmeti su izgledali gotovo netaknuto, kao da su provedeni tek nekoliko mjeseci pod vodom. To je otvorilo nova pitanja o tome što se zapravo dogodilo brodu i njegovoj posadi. Situacija je postala još čudnija kada je, tri dana nakon početnog pregleda, jedan od asistenata pronašao sjajni cilindar sakriven u naborima unutarnjih organa. Bio je zatvoren i čudesno očuvan.
- U njemu se nalazio pergament na kojem je drhtavim rukopisom pisalo nešto što je sve ostavilo bez daha. Autor poruke predstavio se kao kapetan Erich K. Müller, koji je naveo da posada nije bila na istraživačkoj ekspediciji, nego na tajnoj misiji o kojoj nitko nije smio znati. Upozorio je i da se sadržaj pronađenog ne otvara, završavajući poruku kratkim i zabrinutim “Oprostite nam”.
Nakon što je priča procurila u medije, nastala je pomama. Svjetski mediji izvještavali su o tajnoj misiji, nestalom brodu i poruci iz 19. stoljeća koja se pojavila na potpuno neočekivanom mjestu. No, samo nekoliko dana kasnije sve se naglo promijenilo. Laboratorij u kojem su se nalazili svi prikupljeni predmeti iznenada je zatvoren, dokumentacija uklonjena, a osoblje prisiljeno da potpiše ugovor o šutnji. Čuvari u uniformama koje nitko nije mogao identificirati preuzeli su sve materijale, dok su ribari koji su prvi pronašli kita primijetili nepoznate ljude kako ih nadziru.
- Kao da sve to nije bilo dovoljno, uskoro se pojavila i anonimna audio snimka jednog od istraživača. Na snimci se čuo njegov drhtavi glas, u kojem je priznao da je u unutrašnjosti cipele pronašao malu bakrenu pločicu s natpisom “Projekt Aurora – Povjerljivo”. Izrazio je uvjerenje da ovo nije slučajnost, nego upozorenje koje nikada nije trebalo dospjeti na površinu.
Iako su službeni izvještaji kasnije tvrdo umanjivali značaj otkrića, nazivajući ga samo nalazom “nepoznatih metalnih predmeta”, oni koji su bili prisutni tog dana na obali uvjereni su da je nesretni kit u sebi nosio više od pukog brodskog otpada. Vjeruju da je postao čuvar tajne stare više od stoljeća, tajne koju neki i danas žele sakriti po svaku cijenu
