Oglasi - Advertisement

Marija je u 36. godini života i iza sebe ima brak koji je trajao pet godina, a njen povratak u domovinu nakon razvoda bio je prepun emocija i refleksija.

  • Svi je pitaju da li se kaje zbog toga što se udala za Nemca, a ona, kako sama priznaje, ne zna da li da kaže da se kaje ili ne. Svojim prijateljima je često govorila da nije sigurna da li je bila spremna na sve što je doživela u tom braku, ali ono što je izuzetno važno je da je iskustvo koje je stekla bilo neponovljivo.

Marija je upoznala Stefana pre šest i po godina, dok je radila kao menadžer prodaje u jednoj nemačkoj kompaniji. Stefan je tada imao 34 godine, bio je specijalista za logistiku, plave oči i naočare, a bio je suprotnost Marijinom prethodnom partneru — smiren, ljubazan i organizovan.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

  • Početak njihove veze obeležila je svakodnevna dopisivanja, a Stefan je bio toliko tačan u komunikaciji da je postavio podsetnik u kalendaru da svakog dana u 21:00 napiše Mariji. To je, kako ona kaže, bilo kao bajka, pogotovo nakon što je prethodno bila u vezi sa osobom koja je bila nestabilna i povremeno nespretna u komunikaciji. Ova stabilnost je Mariju oduševila, ali su se ubrzo pojavili i prvi znakovi kulturnih razlika. “Stefan mi je jednom rekao da je logičnije da podelimo trošak na sastanku jer oboje radimo. To me, iskreno, uvredilo jer je ovde, u Srbiji, na prvom sastanku muškarac obično taj koji plaća,” prisetila se.

Veza je postajala sve ozbiljnija, a godinu dana kasnije su se venčali. Venčanje je bilo jednostavno, održano u gradskoj kući u Štutgartu, bez mnogo pompe. Za Mariju je to bio šok, jer u njenoj kulturi ljudi obično ne dele troškove venčanja, dok je u Stefanovoj porodici to bio standard. Iako se preselila u Nemačku, sve je bilo organizovano na način koji joj je bio pomalo stran. Na primer, prvi dan kada su počeli da žive zajedno, Stefan je predstavio plan za troškove domaćinstva, gde je predložio da sve bude podeljeno po 50:50 — od kirije do režija, bez obzira na to što je on zarađivao mnogo više od nje.

  • Marija, koja je zarađivala samo četvrtinu njegovog prihoda, bila je iznenađena ovakvim pristupom. Njena prijateljica iz Rusije je pokušala da je pripremi za ovakvu situaciju, objašnjavajući joj da su Nemci poznati po tome što ne prave razliku između muških i ženskih poslova. Stefan je, na primer, prao sudove svaki dan i pomagao oko čišćenja, što je Mariju podsećalo na potpuno različitu dinamiku od onoga što je bila navikla u Srbiji. “To mi je bilo kao da je on iz drugog sveta,” rekla je Marija.

  • Iako su imali stabilnu i smirenu vezu, kulturološke razlike su postajale sve očiglednije. Stefan je bio izuzetno racionalan u svim situacijama, a njegova racionalnost i planiranje su se ogledali u svakom aspektu njihovog života — od toga kako su štedeli na hrani i troškovima do toga kako je planirao svaku svoju sledeću godinu. Međutim, to je izazvalo i problem, jer Marija nije mogla da se oslobodi osećaja da je njen partner pomalo emotivno hladan. Nemci, prema rečima Stefana, ne pokazuju emocije u javnosti, a to je bila jedna od kulturnih razlika na koju se Marija nije lako navići. “Kad smo gledali film, ja sam plakala, a on je samo sedeo, bez ikakvih emocija. Za njega je to bilo potpuno normalno,” objašnjava Marija.

Racionalnost i emocije nisu bile jedini izazovi. Jedan od trenutaka koji je zapečatio njihov brak bio je Marijin zdravstveni problem, kada se ozbiljno razbolela i nije mogla da ide na posao. Stefan je, iako veoma brižan i odgovoran u pogledu finansija, smatrao da je podela troškova i dalje obavezna, čak i kada je Marija bila bolesna. “Zar nije jasno da troškove delimo jednako, bez obzira na to što se nije radila?” pitao je, što je izazvalo veliku emotivnu distancu između njih. Ovaj trenutak je za Mariju bio prekretnica. Do tada je mislila da su u braku partneri koji će jedno drugo podržavati u svim životnim izazovima, ali sada je shvatila da, prema nemačkoj logici, svako mora da preuzme odgovornost za sebe i svoje obaveze, bez obzira na okolnosti.

  • Nakon pet godina braka, razvod je postao neizbežan. Iako je njihov razvod bio civilizovan, Marija je shvatila da je Stefan bio osoba koja je pružila stabilnost i odgovornost, ali nije mogao da pruži emotivnu podršku koja joj je bila potrebna. Na povratku u svoju domovinu, Marija je saznala da se zaljubila u druge muškarce, ali nijednog nije mogla uporediti sa Stefanom. “Nedostaje mi njegova predvidljivost, odgovornost i smirenost. Ali mi nedostaje i njegova hladnoća, jer nisam bila spremna da postanem deo sistema u kojem su svi jednaki, čak i u situacijama kada to nije odgovorno,” priznaje Marija.

Iako je sada otvorena za nove veze, Marija se još uvek bori sa svojim osećanjima prema Stefanu i razmatra da li je bolje živeti u stabilnosti, bez emotivnih uspona i padova, ili u odnosu gde je ljubav i odgovornost ravnomerno podeljena, ali sa mnogo više prostora za nežnost i spontanost. “Zamolila sam prijatelje da mi pomognu da razjasnim šta znači prava ljubav,” završava Marija