Serijal „Lude godine”, poznatiji svima kao „Žikina dinastija”, decenijama ostaje jedan od najtoplijih podsjetnika na vrijeme kada je humor iz filmova okupljao čitave porodice.
- Danas, kada se reprize i dalje gledaju sa jednakom naklonošću, rijetki su svesni koliko su životi glumaca nosili i radost i teret, daleko od vedrine koju su širili na ekranu. Kako „Kurir” navodi, sudbine članova kultne postave otkrivaju i duboke lomove, tihe borbe i trenutke koji su ih obilježili mnogo snažnije nego uloge koje je publika obožavala.
Dragomir Bojanić Gidra, lice bez kog serijal nije moguće zamisliti, nosio je u sebi slojeve tuge koje nikada nije pokazivao pred kamerama. Od najranijeg djetinjstva obilježio ga je gubitak oba roditelja, što ga je primoralo da se vrlo mlad osamostali i radi kako bi preživio. Ipak, želja za glumom bila je snažnija od teškoća, pa je putem amaterskog pozorišta stigao do Akademije u Beogradu.
- Pričalo se da su njegovi kolege u njemu prepoznale izuzetnu iskru i skupile novac da mu omoguće odlazak na prijemni ispit. Taj čin solidarnosti bio je početak njegovog uspona.Iako je u profesionalnom smislu važilo da sa njim nije jednostavno raditi, stvarnost je bila potpuno drugačija — mnogi su kasnije isticali da je Gidra bio najtačniji, najduhovitiji i najopušteniji član ekipe, čovjek koji je energijom punio prostor gdje god bi se pojavio.
Njegovi posljednji dani nose posebnu težinu. Prema sjećanjima njegove ćerke Jelene, čak i dok je boravio na Vojnomedicinskoj akademiji i borio se sa teškom bolešću, nastavio je da širi vedrinu. U vrijeme kada je VMA bila prepuna ranjenika i mladih vojnika, on je nalazio snage da im priča viceve u gluho doba noći. U tim trenucima, dok su ljekari i vojnici sjedili kraj njegove postelje i smijali se njegovim dosjetkama, pokazao je kakav je čovjek bio – onaj koji zabavlja druge čak i kada se sam suočavao s krajem. Njegov odlazak 1993. godine nije bio samo gubitak za film, već i za ljude koji su ga poznavali kao dobrog duha jugoslovenske kinematografije.
- Jelena Žigon, još jedno prepoznatljivo lice iz serijala, tokom života nosila je posebnu dostojanstvenost. Bila je glumica koja je ostavljala utisak elegancijom, kulturnim habitusom i smirenošću. Uprkos karijeri ispunjenoj ključnim ulogama, život joj nije uvijek bio blag. Jedna noć 2015. godine promijenila je mnogo toga — u njen dom upao je provalnik i napao je, ostavljajući snažan psihički trag. Kako je tada govorila, u tim trenucima osjetila je pravi strah, ali i nevjericu da se tako nešto može dogoditi u sopstvenoj kući.
- Nakon smrti supruga, poznatog glumca i profesora Steve Žigona, posvetila se ćerki Ivani i sinu Nikoli, povlačeći se polako iz javnosti. Iako se godinama nije znalo da se bori sa teškom bolešću, njen odlazak 2018. godine zatekao je mnoge. Na ispraćaju joj je ćerka spustila knjigu Desanke Maksimović „Tražim pomilovanje“, simboličan dar koji je odražavao Jeleninu nježnost i njenu trajnu posvećenost umjetnosti.
U isto vrijeme, „Blic” prenosi da je život Rialde Kadrić Šebek, Marije iz „Žikine dinastije”, bio isprepletan slavom, bolom i tihim preobražajima. Njena uloga tinejdžerke donijela joj je preko noći status jedne od najpopularnijih mladih glumica. Ipak, umjesto nastavka filmskog puta, odlučila je da se okrene drugim horizontima. London je postao njen novi dom, mjesto na kojem je izgradila karijeru novinarke, a potom i psihoterapeutkinje.
- Ali, velika tragedija iz mladosti zauvek je obilježila njen emotivni život. Kada je rat otpočeo, njena majka iznenada je preminula na ulici u Beogradu, a Rialda, tada u Londonu, nije mogla da se vrati kući zbog zatvorenog aerodroma. Ta bol pratila ju je godinama. Iako je kasnije trebalo da se vrati u serijal „Žikina dinastija” i ponovo zaigra omiljenu Mariju, sudbina joj nije dala tu šansu. Rialda je 2021. preminula na gotovo identičan način kao njena majka — iznenada, tokom šetnje, što je mnoge ostavilo u dubokom šoku.
Posve drugačiji životni put imala je Darinka Dara Čalenić, žena koja je kroz svoj lik donosila nježnost, toplinu i prepoznatljivu repliku „Ljubi ga majka”, koja se prepričava i danas. Iako je publika dugo žalila što je nestala iz nastavaka, njen razlog bio je ličan, duboko emotivan i vezan za ljubav. Preselila se u Ameriku za suprugom, uglednim rediteljem i profesorom Vladimirom Petrićem, s kojim je provela život pun podrške i međusobnog razumijevanja.
- U Sjedinjenim Državama živjela je mirno, okrenuta umjetnosti, čitanju i dugim šetnjama kroz Kembridž. Ali sudbina je kasnije ponovo pokazala svoju krutost — Dara je doživjela moždani udar i ostala u invalidskim kolicima. Njen suprug često je govorio da bi rado mijenjao mjesta s njom, uvjeren da su talenti poput njenog zaslužili još mnogo scena i aplauza. Uprkos bolesti, čuvenu komediju ponovo je pogledala par mjeseci prije smrti i s osmijehom priznala da se i danas vidi koliko su se ona i Gidra savršeno uklopili kao komični tandem.
Njen brak, kojeg su mnogi smatrali jednim od najskladnijih na javnoj sceni, ostao je primjer ljubavi koja traje uprkos svim nedaćama. O bolnim uspomenama iz djetinjstva rijetko je govorila — posebno o bratu odvedenom u logor tokom Drugog svjetskog rata — ali oni koji su je poznavali znali su da je i taj teret nosila tiho, karakteristično dostojanstveno.
- I dok „Nova.rs” ističe kako generacije i dalje rastu uz filmove koji spajaju humor i emociju na način koji danas rijetko viđamo, istina je da iza svake replike i scene stoje ljudi čiji su životi bili mnogo složeniji od likova koje su tumačili. Sudbine Gidre, Jelene, Rialde i Dare podsjećaju da slava ne štiti od bola, da umjetnici često nose najteže životne borbe skrivene od javnosti, ali i da ostavljaju trag koji traje duže od svih njihovih poteškoća.
U regionu koji je filmove iz serijala gledao bezbroj puta, i danas ostaje osjećaj da su ti glumci postali dio kolektivnog doma, gotovo kao članovi porodice koji se ponovo pojavljuju na ekranu kad god poželimo da se nasmijemo ili vratimo u neko toplije vrijeme. A možda je upravo u tome njihova najveća ostavština — što su, uprkos tragičnim životnim epizodama, zauvijek ostali simbol radosti
