Oglasi - Advertisement

U današnjem članku govori se o neobičnom, ali izuzetno hrabrom načinu na koji je jedna žena iz Ohaja uspjela da zatraži pomoć i spasi sebe i svoju majku iz opasne situacije.

  • Njena dosjetljivost postala je primjer kako ponekad brza reakcija i kreativno razmišljanje mogu da naprave razliku između opasnosti i spasa. Iako se čitava priča odvija u samo nekoliko minuta, ostavila je snažan utisak na javnost i pokazala koliko su važne dobre procjene, ali i sposobnost da se prepozna skriveni poziv upomoć.

Žena je, našavši se u trenutku koji je zahtijevao izuzetnu snalažljivost, pozvala broj hitne službe i pravila se da naručuje picu sa feferonima. Time je željela da prikrije razlog poziva jer je osoba koja je bila agresivna nalazila se veoma blizu i mogla je da primijeti svaku riječ. U takvim situacijama direktan poziv policiji može biti opasan, pa je ona morala da pronađe način da ne izazove sumnju. Umjesto paničnog obraćanja, odlučila se za pribranu taktiku koja je u prvi mah zbunila dispečera.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

 

  • Dispečer Tim Tenejk rekao je kasnije da je mislio da je u pitanju greška, jer mu je žena smireno saopštila da želi da naruči picu. Međutim, upornost žene, kao i način na koji je odgovarala, naveli su ga da posumnja da se iza njenih riječi krije nešto ozbiljnije. Kako je potvrdio, ranije je čuo da se na internetu ponekad spominje takva metoda, iako nikada nije bio obučavan za takve situacije. Zbog toga je brzo povezao stvari i prepoznao da se radi o porodičnom nasilju i hitnoj potrebi za intervencijom.

Tokom razgovora ona je bila pažljiva i davala kratke odgovore, koristeći obične riječi kako ne bi privukla neželjenu pažnju. Kada ju je Tenejk upitao da li je agresivna osoba još u prostoriji, ona je odgovorila tako što je ponovila “treba mi velika pica”, jasno dajući do znanja da opasnost još traje. Kada ju je pitao da li joj treba medicinska pomoć, odgovorila je „sa feferonama“, čime je ukazala da je povreda prisutna, ali ne takva da joj je hitno potrebna ekipa ljekara. Uprkos jednostavnim riječima, svaki njen odgovor nosio je preciznu poruku.

  • Dispečer je tada obavijestio policijske jedinice koje su odmah poslate na lokaciju. Kada je patrola stigla, potvrdila je da je situacija zaista ozbiljna. Agresivna osoba je kasnije uhapšena, a ženi i njenoj majci pružena je zaštita. Lokalni zvaničnici pohvalili su njen brz instinkt i hrabrost da u takvom trenutku ostane pribrana i jasna u svojoj namjeri da zatraži pomoć.

  • Ideja o pozivanju hitne službe pod izgovorom naručivanja hrane nije novijeg datuma, ali je rijetko zabilježena u praksi. Internet forumi već godinama spominju ovakav način komunikacije, ali stručnjaci često naglašavaju da dispečeri nisu obučeni da automatski prepoznaju “šifrovane” pozive. Zbog toga se takva strategija ne preporučuje kao jedina opcija, jer zavisi od procjene osobe koja se javi na poziv. Ipak, ovaj slučaj je dokazao da ponekad može biti uspješna, posebno kada je dispečer dovoljno oprezan i osjetljiv na signale koji odstupaju od uobičajenih.

U javnosti se godinama vodila rasprava o tome da li se dispečeri treniraju da prepoznaju skrivene poruke, ali je zvanično potvrđeno da je to mit. Čak je i Nacionalno udruženje za hitne brojeve izjavilo da ne postoji formalna obuka za ovakve situacije, naglašavajući da se takvi pozivi mogu protumačiti pogrešno. Ipak, priča iz Ohaja podsjeća koliko je važno da dispečeri budu spremni da saslušaju i ono što zvuči nelogično, jer nekad baš takve rečenice skrivaju vapaj za pomoći.

Ovaj događaj postao je simbol kreativnosti u teškim trenucima i podsjetnik da su komunikacija, pribranost i brzina ponekad presudni. Žena je uspjela da zaštiti sebe i svoju majku, a njena priča ohrabrila je mnoge da vjeruju da se iz opasnih situacija može izaći ako se pronađe način da se pošalje poruka pravim ljudima. Iako se ovakav pristup ne preporučuje kao univerzalan, primjer iz Ohaja pokazuje da hrabrost i snalažljivost ponekad mogu biti jednako važni kao i svaka druga mjera zaštite