Kada je u pitanju zdravlje i prevencija bolesti, u ovom članku smo odlučili da Vam otkrijemo par Vladetinih saveta. U nastavku saznajte koji organ i koja navika utiču na razvoj raznih oboljenja, od obične gripe do ozbiljnijih bolesti…
Njegova razmišljanja o vezi između duše i tijela ni decenijama kasnije ne gube na snazi. Naprotiv, u vremenu u kojem se sve više govori o stresu, anksioznosti i hroničnim oboljenjima, stavovi Vladete Jerotića ponovo dolaze u fokus javnosti. Kako Blic u više navrata podsjeća kroz analize njegovih predavanja i knjiga, Jerotić je imao rijetku sposobnost da složene teme ljudske psihe približi običnom čovjeku, bez umanjivanja njihove dubine. Njegov pristup psihosomatskim bolestima izazivao je pažnju upravo zato što je tražio ličnu odgovornost, iskren pogled u sebe i spremnost na unutrašnje preispitivanje.
- Jedna od njegovih najpoznatijih i najčešće citiranih rečenica – „Od gripa do raka, sve bolesti su psihosomatske“ – često je pogrešno tumačena. Mnogi su u njoj vidjeli negiranje savremene medicine, nauke i bioloških faktora bolesti. Međutim, kako ističu Novosti, Jerotić nikada nije poricao postojanje bakterija, virusa, genetike ili spoljašnjih uticaja. Njegova poruka bila je drugačija i suptilnija: bolest ne nastaje samo zbog jednog uzroka, već kao rezultat složenog spleta fizičkih, psihičkih i duhovnih faktora.
Po njegovom shvatanju, ljudsko tijelo ne reaguje isključivo na ono što dolazi spolja. Ono snažno reaguje i na ono što se dešava iznutra – na potisnute emocije, dugotrajne strahove, neriješene konflikte i osjećaj unutrašnje napetosti. Kada čovjek godinama ignoriše sopstvene emocionalne potrebe, tijelo, prema Jerotiću, preuzima ulogu glasnika. Bolest tada nije kazna, već signal da je unutrašnja ravnoteža ozbiljno narušena.
- Psihosomatske bolesti, kako ih je objašnjavao, nastaju onda kada duševni pritisak preraste sposobnost čovjeka da ga svjesno obradi. Tuga, bijes, krivica, strah ili osjećaj bespomoćnosti ne nestaju sami od sebe. Ako ne pronađu izlaz kroz razgovor, suze ili razumijevanje, oni mijenjaju oblik i sele se u tijelo. Tada se javljaju problemi sa želucem, povišen krvni pritisak, smetnje sa srcem, hormonima ili imunim sistemom.
Kako prenosi Stil, Jerotić je neprestano naglašavao da su tijelo i psiha u stalnom dijalogu. Kada pati jedan dio, drugi ne može ostati netaknut. Zbog toga je upozoravao da isključivo farmakološko liječenje, bez rada na unutrašnjim uzrocima, često donosi samo privremeno olakšanje. Simptomi se povuku, ali uzrok ostaje prisutan i spreman da se ponovo ispolji.
Ako ne liječimo cijelog čovjeka – njegov um, dušu i tijelo – teško da možemo govoriti o trajnom iscjeljenju – često je isticao, podsjećajući da medicina i psihologija ne bi trebalo da budu suprotstavljene, već povezane. Posebno mjesto u njegovim razmišljanjima zauzimao je stres, koji je smatrao tihim, ali upornim razaračem zdravlja. U savremenom svijetu, ispunjenom žurbom, nesigurnošću i pritiscima, čovjek rijetko ima priliku da zastane i obradi ono što mu se dešava. Emocije se potiskuju, problemi odlažu, a organizam ostaje u stanju stalne unutrašnje pripravnosti.
- Kako piše Kurir, Jerotić je upozoravao da dugotrajni stres direktno slabi imuni sistem, čineći tijelo ranjivim i podložnim bolestima. Posljedice se mogu kretati od čestih infekcija i hormonskih poremećaja, pa sve do ozbiljnih hroničnih i malignih oboljenja. Posebno je isticao snažnu vezu između psihe i endokrinog sistema, smatrajući da hormoni često odražavaju emocionalno stanje čovjeka. – Imunološki sistem se danas s pravom naziva psiho-neuro-endokrino-imunološki. Psiha je prva – govorio je, naglašavajući da se emocionalni poremećaji često najprije odražavaju upravo na štitnu žlijezdu i hormonsku ravnotežu.
Jedan od njegovih najdubljih uvida odnosio se na oprost. Smatrao je da dugotrajna ogorčenost, zamjeranje i potisnuta ljutnja iznutra razaraju čovjeka, često neprimjetno. Oprost, prema njegovom shvatanju, nije opravdavanje tuđih postupaka, već oslobađanje sopstvene duše od tereta koji razbolijeva.
U brojnim predavanjima, o kojima su pisale Večernje novosti, isticao je da ljudi često obolijevaju ne zato što su „loši“, već zato što predugo nose bol koji ne znaju ili ne žele da otpuste. Oprost sebi i drugima vidi kao važan korak ka unutrašnjem miru, ali i ka fizičkom zdravlju. Vjera i duhovnost zauzimale su važno mjesto u njegovom pogledu na iscjeljenje. Za Jerotića, one nisu bile bijeg od stvarnosti, već način da se čovjek sa njom hrabrije suoči. Molitva, meditacija i duhovna introspekcija pomažu čovjeku da pronađe smisao čak i u bolesti, da je doživi kao priliku za promjenu, a ne samo kao patnju.
- Bez vjere, nade i ljubavi, tijelo teško pronalazi put ka ozdravljenju – govorio je, naglašavajući da duhovna dimenzija ne isključuje medicinu, već je nadopunjuje. Na kraju, kako zaključuje Blic u osvrtima na njegov rad, Vladeta Jerotić se zalagao za integrativni pristup liječenju – spoj savremene medicine, psihoterapije i duhovnog rada.
Smatrao je da su medicinski tretmani uspješniji kada je čovjek emocionalno stabilniji, smireniji i u boljem kontaktu sa sobom. Njegova poruka ostaje aktuelna i danas: zdravlje nije samo odsustvo bolesti, već stanje unutrašnje ravnoteže, kojoj se ne može prići bez iskrenog dijaloga sa sopstvenom dušom.
