U današnjem članku govorićemo o sudbini nekadašnjeg velikog sportskog talenta, Nikole Gnjatovića, koji je na samom početku karijere slovio za čudo od deteta i jednog od najperspektivnijih tenisera u tadašnjoj Jugoslaviji.
- Njegova priča pokazuje kako usponi mogu biti nagli, ali i kako padovi mogu biti bolni i teški, naročito kada se mladost susretne sa pogrešnim izborima i iskušenjima koja život donosi. Iako je pobjeđivao protivnike poput Marata Safina, Fernanda Gonzalesa, pa čak i Rodžera Federera na jednom treningu, njegov put je od zvijezde u usponu krenuo ka životnoj drami obilježenoj borbom protiv droge i sopstvenih demona.
Nikola je još kao dečak pokazivao nevjerovatan talenat. Odrastao je među sportskim terenima na Vračaru i već sa šest i po godina počeo ozbiljno da trenira tenis. Njegovi prvi treneri brzo su prepoznali posebnu darovitost – nakon samo nekoliko mjeseci treninga osvojio je svoj prvi turnir. Veoma rano postaje prvak Jugoslavije u mlađim kategorijama, a u nizu godina dominira i na nacionalnim takmičenjima. Njegova karijera išla je samo uzlaznom putanjom: od Partizana, preko prelaska u Zvezdu, pa sve do nastupa na prestižnom Vimbldonu i igranja za Dejvis kup reprezentaciju Srbije. Proglašavan je sportistom godine, dobijao nagrade i priznanja, a stručnjaci su mu predviđali sam vrh ATP liste.
Međutim, iza sportskih uspjeha krila se i lična drama. Raspad porodice, razvod roditelja i period života u kojem je bio prepušten sam sebi, doveli su do toga da u ranoj mladosti počne da traži izlaz u pogrešnim stvarima. Iz radoznalosti i mladalačke nepromišljenosti, Nikola se prvi put susreo sa drogom, i to u periodu kada je već bio profesionalac i kada mu je život izgledao obećavajuće. Kako sam priznaje, u 21. godini uzeo je heroin i tada je počeo njegov pakao. Dugih 17 godina trajala je borba sa zavisnošću – krize, dugovi, krađe, bolnice i beskrajna patnja. U tim trenucima, tenis je pao u drugi plan, a njegov život visio je o koncu.
Nikola nije skrivao kroz šta je prolazio. Iskreno je govorio da su ga mnogi osuđivali, da su roditelji djece koju je trenirao upozoravani da je „bivši narkoman“, ali je uvijek naglašavao jedno – nikada nije dilovao drogu, niti bi ikada ugrozio neko dete. Njegova borba bila je isključivo lična. Uprkos svemu, uspio je da pronađe snagu da se otrgne iz kandži zavisnosti. Uz upornost, liječenje i terapije, uspio je da se vrati normalnom životu i danas s ponosom ističe da je već godinama potpuno čist.
- Iako su mu mnogi prijatelji i kolege okrenuli leđa, ljubav prema tenisu nikada nije nestala. Nastavio je da radi kao trener, a ističe da zna prepoznati istinski talenat i da ne želi da lažno obećava roditeljima ukoliko dijete nema predispozicije za vrhunski sport. Za razliku od mnogih, tvrdi da uvijek iskreno kaže istinu, jer tenis je sport koji zahtijeva i talent i ogroman trud.
Njegov životni put dodatno je oblikovalo i burno istorijsko vrijeme. NATO bombardovanje 1999. godine zateklo ga je u Barseloni, gdje je pokušavao da pronađe svoje mjesto na međunarodnoj sceni. Vratio se u Beograd želeći da bude uz porodicu i narod, ali tada počinje period pada – gubitak poena, nedostatak finansijske podrške i prvi kontakti sa pogrešnim društvom. To je bio trenutak kada se njegova sportska bajka preokrenula u dugogodišnji životni pakao.
Nikola se danas sjeća i boljih dana – trenutaka kada je bio najbolji junior u zemlji, kada je kao dječak pobjeđivao starije i iskusnije tenisere poput Nenada Zimonjića, kada je nastupao na najvećim turnirima i kada su mu predviđali blistavu budućnost. Sjeća se i podrške velikih trenera i ljudi iz sporta, ali i trenutka kada je ostao sam, bez ugovora i zaštite. Ipak, uprkos svemu, njegova priča je i priča o preživljavanju i snazi volje.
Danas, živeći mirnije u Barajevu, on ne zaboravlja prošlost, ali je koristi kao pouku i opomenu. Njegova poruka je jasna – droga ne donosi ništa osim uništenja, a život uvijek daje drugu šansu onome ko je spreman da se bori. On je tu šansu iskoristio i danas želi da pomogne drugima da ne krenu njegovim putem.
Priča Nikole Gnjatovića tako postaje simbol i upozorenje. Od deteta koje je obećavalo da će biti svjetski broj jedan, do čoveka koji je pao na dno i ponovo pronašao svoj mir, njegova sudbina pokazuje koliko je život nepredvidiv. Ali isto tako, pokazuje da i kada sve izgleda izgubljeno, snaga i odlučnost mogu doneti novi početak.