U današnjem članku govorićemo o potresnoj životnoj priči mlade žene Aleksandre Pešić, čiji je život u Kanadi, daleko od rodne Jugoslavije, obilježio susret sa svekrvom kakvu je teško i zamisliti Jelkom Pešić.
- Njihov odnos prerastao je u pravu životnu dramu, a završio se tragičnim događajem koji je šokirao javnost.Aleksandra je rođena u porodici jugoslovenskih imigranata i odrasla u predgrađu Vankuvera. Njeni roditelji su bili skromni i radnički nastrojeni ljudi, pa je i sama odrastala u jednostavnom i mirnom porodičnom okruženju. Međutim, 1985. godine sve se promijenilo – tada je učestvovala na izboru za Mis Kanade, a njen uspjeh otvorio joj je vrata popularnosti. Bila je visoka, plava i karizmatična, pa su je mnogi doživljavali kao djevojku kojoj je budućnost obećana.
Uprkos svjetlima reflektora, Aleksandra je bila vezana za obične porodične navike. Često je sa majkom obilazila kuće koje su se prodavale, maštajući o sopstvenom domu. Upravo tokom jednog takvog obilaska upoznala je Jelku Pešić. Na prvi pogled, Jelka je djelovala srdačno i prijateljski – predstavljala se kao žena koja voli obilaziti kuće, pričala o mužu i sinu, pa čak u šali nagovijestila da bi Aleksandra mogla biti dobra prilika za njenog sina Džoa. Aleksandri je situacija bila pomalo neobična, ali susret je ostao u sjećanju.
Sudbina je htjela da Aleksandra ubrzo ponovo stupi u kontakt s Pešićima. Trebao joj je automehaničar, pa je potražila pomoć Džoa. Njih dvoje su se ubrzo zbližili – Džo je bio pažljiv, donio bi cvijeće, izvodio je u restorane i zajedno su uživali u vožnji motociklom. Ljubav je rasla brzo, a Džo ju je nakon nekoliko mjeseci zaprosio. Iako je Aleksandra osjećala da bi veza s Džoom mogla donijeti sreću, nije mogla ni da pretpostavi kakav će odnos sa svekrvom imati.
- Jelka Pešić, koja je u početku djelovala oduševljeno, ubrzo je pokazala pravo lice. Počela je da se miješa u sve – od planiranja svadbe do izbora venčanice. Ipak, vjenčanje se održalo 11. juna 1988. godine. Od tog dana Aleksandra je živjela život pod stalnim nadzorom. Jelka je smatrala da ima pravo da odlučuje o svemu i nije prezala ni pred čim kako bi nametnula svoju volju.
Godinu dana kasnije rodio se mali Brendon, sin Aleksandre i Džoa. To što bi u mnogim porodicama donijelo mir i radost, kod Pešića je izazvalo nove sukobe. Jelka je često željela da preuzme brigu o unuku, a jednom prilikom mu je skuhala čaj za smirenje, uprkos Aleksandrinom izričitom protivljenju. Kada su roditelji zatekli dijete u stanju nalik komi, majka je izgubila svako povjerenje u svekrvu.
Aleksandra je tada shvatila da ne može živjeti pod tolikim pritiskom i dala je ultimatum – ili ona i dijete, ili Džovi roditelji. Kako Džo nije imao snage da se suprotstavi majci, brak je počeo da puca. Nakon samo dvije godine podnijela je zahtjev za razvod, a starateljstvo nad sinom pripalo je Aleksandri. Ipak, Jelka nije odustajala. Njeno prisustvo i dalje je bilo prijetnja, a mlada žena osjećala je da mir nema cijenu.
Nažalost, tragedija je bila neminovna. Dana 5. avgusta 1992. godine Aleksandra je pogođena metkom dok je sjedila u automobilu sa prijateljicom. Iako je odmah prevezena u bolnicu, povrede su bile smrtonosne. Imala je svega 25 godina, a mali Brendon samo tri. Policijska istraga otkrila je da je iza svega stajala upravo Jelka Pešić, koja je angažovala izvršioce i platila ubistvo.
- Ubrzo su prikupljeni dokazi koji su je povezali sa zločinom – od svjedočenja, preko pronađenih novčanih tragova, pa sve do knjige u kojoj je podvlačila pasuse o sličnim slučajevima. Jelka i njeni pomagači osuđeni su na doživotnu robiju, bez mogućnosti pomilovanja prije 25 godina. Ona je kasnije, zbog bolesti, pokušala da se izbori za uslovnu slobodu, ali je njen zahtjev odbijen.
Aleksandrin sin Brendon ostao je bez majke, a kasnije je brigu o njemu preuzela baka po majci. Život dječaka, kao i cijele porodice, bio je obilježen dubokom tugom i gubitkom. Ovaj slučaj postao je sinonim za to koliko porodični odnosi mogu prerasti u opsesiju i tragediju.
Sudbina Aleksandre Pešić i monstruozna uloga Jelke Pešić podsjećaju na to da granica između brige i kontrole može biti tanka. Kada ljubav preraste u opsesivnu potrebu za dominacijom, posljedice mogu biti kobne. Ova priča i danas izaziva jezu jer pokazuje kako jedno tobože obično poznanstvo može dovesti do stravičnih događaja koji zauvijek mijenjaju živote čitavih porodica.
