ČESTA POJAVA Evo zašto ostanete bez vazduha nakon što ste se popeli jedan ili dva sprata

Mnogi ljudi su barem jednom osjetili onaj neugodan trenutak kada se nakon penjanja stepenicama moraju zaustaviti kako bi došli do daha. U takvim situacijama sasvim prirodno se postavlja pitanje da li je riječ o uobičajenoj reakciji tijela na napor ili o znaku da nešto nije u redu sa zdravljem. Stručnjaci upozoravaju da se odgovor ne nalazi uvijek u jednostavnom „da“ ili „ne“, već u nijansama koje zavise od trajanja, učestalosti i pratećih simptoma. Kako piše Blic, kratkotrajna zadihanost kod većine ljudi najčešće je bezazlena, ali postoje okolnosti u kojima ovaj signal tijela ne bi trebalo ignorisati.

• Penjanje uz stepenice spada u aktivnosti koje značajno opterećuju organizam. Za razliku od hodanja po ravnoj podlozi, ovakav napor zahtijeva znatno veće angažovanje mišića, srca i pluća. Istraživanja pokazuju da je potrošnja energije tokom penjanja višestruko veća, čak i do devet puta u odnosu na mirovanje. Kada tijelo uđe u takav režim rada, metaboličke potrebe rastu, a organizam traži više kiseonika kako bi mišići mogli da nastave s radom. Zbog toga se ubrzava disanje i rad srca, što se spolja manifestuje kao osjećaj nedostatka vazduha.

Stručnjaci objašnjavaju da je ovakav odgovor tijela potpuno prirodan. Tokom fizičkog napora, pluća i srce rade intenzivnije kako bi zadovoljili povećane potrebe organizma. Upravo zbog toga, kratkotrajna zadihanost nakon penjanja stepenicama ne smatra se razlogom za paniku. Ljekari ističu da je riječ o fiziološkom mehanizmu prilagođavanja, a ne o znaku bolesti. Tijelo jednostavno reaguje na povećane zahtjeve koje stepenice nameću, naročito kod osoba koje se ne bave redovnom fizičkom aktivnošću.

• Ipak, važno je razumjeti granicu između normalne reakcije i potencijalnog upozorenja. Kako prenosi Kurir, stručnjaci savjetuju da se obrati pažnja na vrijeme potrebno da se disanje normalizuje. Ako se dah smiri u roku od jednog do dva minuta i osoba se nakon toga osjeća dobro, bez dodatnih tegoba, uglavnom nema razloga za zabrinutost. Takav oporavak ukazuje da se organizam uspješno nosi s naporom i da su srce i pluća u stanju da se prilagode povećanim zahtjevima.

Međutim, situacija se mijenja ukoliko se zadihanost javlja iznenada, bez očiglednog razloga, ili ako primijetite da se s vremenom pogoršava. Nagla promjena u sposobnosti podnošenja napora jedan je od ključnih signala koje ljekari shvataju ozbiljno. Ako osoba koja je ranije bez problema savladavala stepenice sada osjeća snažan umor i nedostatak vazduha, to može ukazivati na dublji zdravstveni problem koji zahtijeva dodatnu provjeru.

U sredini ove teme nalazi se i pitanje vremena oporavka. Sportski i medicinski stručnjaci slažu se da je trajanje ubrzanog disanja važan pokazatelj. Normalno je da disanje ostane ubrzano kratko vrijeme nakon napora, ali ako taj osjećaj potraje duže od tri minute, to već može biti znak za uzbunu. Kako navodi Jutarnji list, produžena zadihanost može ukazivati na to da organizam ne dobija dovoljno kiseonika ili da srce i pluća ne funkcionišu optimalno.

• Posebnu pažnju treba obratiti na prateće simptome. Zadihanost nikada ne bi trebalo posmatrati izolovano ako se uz nju javljaju i drugi znakovi poput bola u grudima, vrtoglavice, glavobolje, mučnine ili osjećaja ubrzanog i nepravilnog rada srca. Ovakva kombinacija simptoma može ukazivati na ozbiljnije zdravstvene probleme, uključujući srčane i plućne bolesti, anemiju ili poremećaje rada štitne žlijezde. U takvim slučajevima, odlaganje pregleda može dovesti do pogoršanja stanja.

Ljekari posebno naglašavaju da zadihanost praćena oticanjem nogu ili gležnjeva može biti signal problema sa srcem. Takođe, kod osoba koje imaju dijagnostikovanu astmu ili hroničnu opstruktivnu bolest pluća, svaka promjena u intenzitetu simptoma zahtijeva konsultaciju sa stručnjakom. Tijelo često šalje suptilne signale prije nego što se pojave ozbiljniji problemi, a zadihanost je jedan od njih.

• Važno je naglasiti i psihološki aspekt. Mnogi ljudi skloni su da ovakve simptome pripišu stresu, umoru ili „lošoj kondiciji“, ignorišući činjenicu da se radi o promjeni u odnosu na ranije stanje. Stručnjaci savjetuju da se ne donose ishitreni zaključci, ali i da se ne zanemaruju signali tijela. Prava ravnoteža nalazi se u pažljivom posmatranju i pravovremenoj reakciji.

Na kraju, kako ističe Večernji list, ključna poruka stručnjaka jeste da većina slučajeva kratkotrajne zadihanosti nakon penjanja stepenicama ne predstavlja opasnost. Ipak, trajanje simptoma, njihova učestalost i pojava dodatnih tegoba čine razliku između normalne reakcije i potencijalnog zdravstvenog problema. Slušanje sopstvenog tijela, praćenje promjena i pravovremeni odlazak ljekaru mogu biti presudni za očuvanje zdravlja. Zadihanost nije uvijek alarm, ali je signal koji zaslužuje pažnju, naročito kada tijelo počne da reaguje drugačije nego ranije.