U današnjem članku Vam otkrivamo zašto flaširana voda u nekim slučajevima može biti rizičnija od vode iz javnih bunara. U nastavku saznajte koji se razlozi kriju iza ove tvrdnje…
U današnje vrijeme, kada se pitanje bezbjedne vode za piće uzima gotovo zdravo za gotovo, jedno istraživanje iz srca Srednje Amerike otvorilo je ozbiljna i uznemirujuća pitanja. U zapadnim visoravnima Gvatemale, tamo gdje ljudi svakodnevno biraju izvore vode vjerujući da čine ono najbolje za svoje zdravlje i zdravlje svojih porodica, naučnici su otkrili paradoks koji ima potencijalne posljedice daleko izvan granica te zemlje. Kako piše Telegraf, istraživanje koje su vodili stručnjaci sa Državnog univerziteta Vašington pokazalo je da izvori vode koje ljudi doživljavaju kao najčistije i najbezbjednije često kriju ozbiljne mikrobiološke rizike.
- Studija se bavila upoređivanjem percepcije stanovništva o bezbjednosti vode sa stvarnim laboratorijskim nalazima. Posebna pažnja posvećena je flaširanoj vodi koja se prodaje u velikim dopunjivim kontejnerima, jer je upravo ona u Gvatemali široko prihvaćena kao simbol čistoće i sigurnosti. Za mnoge porodice, takva voda predstavlja luksuz i zaštitu od bolesti koje se tradicionalno povezuju s bunarima ili nefiltriranom vodom iz prirodnih izvora. Međutim, rezultati istraživanja pokazali su zabrinjavajući nesklad između povjerenja i stvarnosti.
Od ukupno 11 analiziranih izvora vode, upravo je flaširana voda imala najveću vjerovatnoću prisustva koliformnih bakterija, koje su jasan pokazatelj fekalne kontaminacije. Ovaj podatak posebno je šokirao istraživače jer se radi o vodi koju stanovnici piju bez ikakve dodatne obrade, uvjereni da je potpuno bezbjedna. Kako prenosi Blic, samo 17 posto uzoraka flaširane vode zadovoljilo je standarde Svjetske zdravstvene organizacije za bezbjednu pijaću vodu, što baca novo svjetlo na svakodnevne navike miliona ljudi.
- Istraživački tim je tokom rada obišao 60 domaćinstava, ravnomjerno raspoređenih između urbanih i ruralnih sredina. Uzorci vode uzimani su iz različitih izvora – od flaširane i vodovodne vode, preko bunara i izvora, do filtrirane vode koja se koristi u domaćinstvima. Svi uzorci su analizirani na prisustvo koliformnih bakterija, bakterije Escherichia coli, kao i mikroorganizama otpornih na antibiotike, uključujući ESBL i CRE sojeve. Ove bakterije predstavljaju ozbiljan zdravstveni rizik jer mogu uzrokovati infekcije koje je izuzetno teško liječiti, naročito kada dospiju u krvotok ili urinarni sistem.
Rezultati su pokazali da je koliformna kontaminacija prisutna u čak 90 posto svih testiranih izvora vode. E. coli je pronađena u više od polovine uzoraka, dok su bakterije otporne na antibiotike detektovane u gotovo trećini njih. Iako CRE bakterije nisu bile najzastupljenije, njihovo prisustvo u vodi za piće izazvalo je posebnu zabrinutost zbog mogućnosti širenja antimikrobne otpornosti, čak i kada ne dolazi odmah do pojave bolesti. Kako navodi Večernji list, ovakvi nalazi dodatno potvrđuju da problem bezbjednosti vode više nije vezan samo za siromašne ili nerazvijene sredine, već predstavlja globalnu prijetnju.
Jedan od ključnih nalaza istraživanja odnosi se na činjenicu da problem često ne nastaje u samom procesu flaširanja vode, već nakon toga. Veliki kontejneri se nerijetko skladište u neadekvatnim uslovima, izloženi toploti i prljavštini, dok se sistemi za točenje vode rijetko i neredovno čiste. Takvi uslovi stvaraju idealno okruženje za razvoj i razmnožavanje bakterija, što znači da voda koja je u trenutku punjenja bila ispravna, u domaćinstvo stiže kao potencijalni izvor infekcije.
- S druge strane, rezultati su pokazali da su zaštićeni javni bunari, koje stanovnici često doživljavaju kao manje bezbjedne, zapravo bili najčistiji izvor vode. Ovi bunari su zapečaćeni i hlorisani, a uzorci uzeti direktno iz njih nisu pokazali prisustvo koliformnih bakterija, E. coli, niti bakterija otpornih na antibiotike. Ipak, čim bi ta ista voda prošla kroz kućne instalacije, nivo kontaminacije naglo bi rastao. Više od 65 posto uzoraka uzetih iz domaćinstava sadržalo je koliformne bakterije, dok su ESBL i CRE detektovane u značajnom broju slučajeva.
Istraživači ističu da ovakvi rezultati jasno ukazuju na uticaj ljudskog ponašanja i kulturnih uvjerenja na bezbjednost vode. Ljudi koji vjeruju da je njihov izvor vode siguran, rjeđe je prokuvavaju ili dodatno tretiraju. Oni koji koriste flaširanu vodu često zanemaruju higijenu posuda i aparata za točenje, polazeći od pretpostavke da je rizik već uklonjen. Prema pisanju Telegrafa, upravo ova lažna sigurnost može biti ključni faktor koji doprinosi širenju bakterijske kontaminacije.
- Šira slika dodatno pojačava ozbiljnost problema. Više od četiri milijarde ljudi širom svijeta i dalje nema pristup pouzdano kontrolisanoj vodi za piće, a fekalna kontaminacija je odgovorna za milione slučajeva dijareje svake godine, naročito među djecom. Kontaminirana voda se sve češće dovodi u vezu sa porastom bakterija otpornih na antibiotike, što predstavlja jednu od najvećih prijetnji savremenoj medicini.
Zaključak istraživanja nosi snažnu poruku: percepcija bezbjednosti ne mora nužno značiti i stvarnu bezbjednost. Naprotiv, povjerenje bez provjere može dovesti do opuštanja higijenskih navika i povećanja rizika po zdravlje. Kako ističu stručnjaci, razumijevanje načina na koji ljudi doživljavaju vodu koju piju ključno je za osmišljavanje učinkovitih javnozdravstvenih strategija. Bez edukacije i promjene ponašanja, čak i naizgled „najsigurniji“ izvori vode mogu postati tihi nosioci bolesti, upozoravaju istraživači, a prenose Blic i Večernji list, podsjećajući da je voda, uprkos svojoj prozirnosti, često daleko od bezopasne.
