Oglasi - Advertisement

Već na samom početku ove neobične priče, domaći mediji poput „Kurira“ naglašavali su koliko je sudbina Romane Panić ličila na scenario iz filma  od velike ljubavi i priprema za svadbu do trenutka kada je čitav njen svet pukao kao staklo.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
  • Oni koji prate estradu dobro pamte da je u vreme najveće popularnosti važila za jednu od najvoljenih pevačica na Balkanu, ali iza pozornice, gde se svetla gase i nastupa tišina, odvijala se drama kakvu retko ko može da zamisli.Bila je uverena da je pronašla čoveka koji će je štititi i pratiti kroz život, grčkog advokata Fotosa Pitađisa, ali upravo je taj odnos postao mesto najveće izdaje koju je ikada doživela.

Kada je poverovala da je spremna da mu izgovori sudbonosno „da“, vest da je on navodno u vezi s voditeljkom Jovanom Simić, koja je ubrzo rodila njegovo dete, pogodila ju je kao udarac u stomak. Dok je po „Kurirovim“ navodima planirala budućnost, njen verenik je istovremeno gradio drugu – onu u kojoj nje nije bilo. Tek kasnije, u sopstvenom priznanju, Romana je otkrila da ju je te iste večeri, kada je promovisala pesmu „Još te koštam“, prevario, a taj detalj postao je okidač čitave lavine problema.

  • Ispričala je da su ga prijatelji izveli u provod, a on se zagledao u drugu ženu, i tu su, kako kaže, počele priče o prevari, detetu i njenom tobožnjem oproštaju. Godinama se vrtela ista matrica: uspeh – naslov – razočaranje. Taj bolni obrazac, kako je navela, pratio ju je tokom čitave veze i svaki put bi je sustiglo isto pitanje: zašto se najveći padovi dogode odmah posle najvećih pobeda?

Dodatni šok stigao je kada je, kako tvrdi, tek stigla iz Atine, a on joj je naredio da svima kaže da više nisu zajedno. Istovremeno joj je govorio da je „sve u redu“, ali da njihovu vezu mora čuvati u tajnosti, opravdavajući se pričama o računima, Interpolu i navodnoj opasnosti. Zatim su usledili meseci konfuzije – veridba, raskidi, povratak, novi odlazak na Kipar, zabrane putovanja i objašnjenja koja nikome nisu ličila na zdravu realnost.
Kada je otkrila da je Jovana rodila dete, a da ju je on u isto vreme prosio, shvatila je da je kraj neizbežan. Tada je sebi obećala da taj krug mora jednom prestati i tražila od njega da zauvek izađe iz njenog života.

  • I dok je javnost tek pokušavala da razume razmere njene ljubavne drame, sredinom priče pojavila se nova epizoda koju je domaća javnost intenzivno pratila, a o kojoj je „Blic“ detaljno izveštavao. Reč je o skandalu u Australiji, koji je dodatno obeležio njeno ime. Ona i tadašnji partner otišli su u Australiju neposredno pre pandemije, verujući da će se baviti muzikom, ali ubrzo su se našli u vrtlogu policijske istrage.

Kada su im policajci upali u sobu s pištoljima uperenim u njih, Romana je shvatila da se nešto dogodilo iza njenih leđa. Njega su identifikovali, a nju odveli na ispitivanje. Prvo su je pustili, ali kada su u njenom telefonu pronašli fotografiju čitača kartica, priča je postala mnogo komplikovanija. Upravo ta slika, kako je kasnije objasnila, dovela je do toga da je i ona uhapšena.

  • Po njenim rečima, istraga je potrajala duže nego što je očekivano, a izolacija, odsustvo kontakta sa porodicom i neizvesnost stvorili su u njoj osećaj potpune paralize. Suđenje je pomerano, advokati su davali optimistične prognoze, ali kada je konačno stala pred sudiju, sve je krenulo u pogrešnom smeru.

Prvih četrdeset pet minuta izgledalo je kao rutinski proces, ali posle pauze sve se promenilo – bila je osuđena na godinu dana, od čega je prema australijskom zakonu trebalo da odsluži trećinu. Njen partner je prošao nešto blaže, ali po cenu ogromne lične tragedije – u zatvoru je izgubio oca, a vest je saznao tek nakon izlaska.

  • Romana je kasnije opisala svoje iskustvo u pritvorskim ćelijama, koje je nazvala mračnim i hladnim prostorima, mestima gde čovek ima previše vremena da misli o sopstvenim greškama i strahovima. Tek po prelasku u ženski zatvor, za koji je rekla da je uređen poput rehabilitacionog centra, mogla je da uhvati vazduh. Imala je svoj krevet, kuhinju, prirodu i druge žene sa kojima je delila dane, ali uslovi nisu umanjili težinu situacije.

I sama je priznala da se stalno pitala kako je život od velike pozornice, pesama i putovanja stigao do zatvorske kapije. Uprkos strahu, uspela je da pronađe neki unutrašnji ritam – trenirala je, družila se i učila da ponovo veruje ljudima. Njene priče o zatvorskim danima delovale su kao pokušaj da iskoristi ono što je preživela kako bi postala jača.

  • Prema navodima „Stil magazina“, koji je kasnije pratio njen povratak, život ju je kroz sve te lomove naučio strpljenju, ali i tome da se najveće oluje dešavaju onda kada čovek najmanje očekuje. Kada se cela planeta zatvorila zbog pandemije, ona se našla iza rešetaka, čekajući dan kada će ponovo videti dom.U zatvoru je razumela i pravilo koje svi zatvorenici brzo nauče – da su ljudi tamo ponekad opasniji nego što deluju i da je oprez važniji od svega. Saveti koje je dobijala, poput upozorenja da zaključava sobu da joj ne bi podmetnuli drogu, samo potvrđuju kakav je svet iza zidina.

Ipak, i u tom haosu desilo se nešto neočekivano – zaljubila se, priznala je kasnije, naglasivši da je ljubav jedina stvar koja je uspevala da je održi budnom i prisebnom. Kao i mnogo puta ranije, srce ju je vodilo kroz život, bez obzira na cenu koju je morala da plati.

Čitava njena priča – od izdaje, preko skandala, do zatvorskih dana – ostavila je dubok trag i u javnosti i u medijima. Iako se činilo da svaki put kada se podigne sruši se nešto novo, Romana je uvek nalazila snagu da nastavi. Možda je zato i danas mnogi posmatraju kao ženu koja je podnela mnogo više nego što jedan život obično donosi, ali je uprkos svemu ostala verna sebi.Kako je „Stil“ više puta podvukao, njen život je dokaz da se iza glamura često kriju borbe koje javnost ne vidi, a iza osmeha priče koje bi retko ko mogao da izdrži.