U ovom članku donosimo priču o domaćoj piti po starom receptu koja svojim mirisom i ukusom osvaja na prvi zalogaj. U nastavku saznajte tajne pripreme zbog kojih ova pita nestaje sa stola za samo 10 minuta i zašto je mnogi smatraju boljom čak i od bureka…
Postoje jela koja ne trebaju posebnu najavu, niti raskošnu prezentaciju, jer ih njihov miris i ukus predstavljaju bolje od bilo koje riječi. Upravo takva je domaća pita po starom receptu, ona koja se pravi polako, s rukama umrljanim brašnom i mislima vraćenim u neka mirnija vremena. Kako piše Blic, upravo su ovakvi recepti temelj domaće kuhinje, jer u sebi nose sjećanja, emocije i navike koje se prenose s koljena na koljeno, često bez zapisanih mjera, ali s puno osjećaja.
- Ova pita ne pokušava da bude moderna niti drugačija – njena snaga je u jednostavnosti. Pravi se od osnovnih sastojaka koje gotovo svako ima u kući, a rezultat je jelo koje, kako mnogi kažu, nestane sa stola za desetak minuta. Često se čak čuje da je nekima draža i od bureka, jer je lakša, sočnija i nekako „mekša“ za stomak. Miris pečenih domaćih kora pomiješan sa sirom i spanaćem vraća slike djetinjstva, vikenda provedenih kod bake i kuhinje u kojoj se ništa ne radi na brzinu.
Za ovu pitu ne treba komplikovati. Tijesto se pravi od 600 grama glatkog brašna, malo ulja, kašičice soli i mlake vode. Nema kvasca, nema čekanja da naraste, ali ima onog najvažnijeg – vremena da tijesto „odmori“. Upravo taj trenutak odmora daje korama elastičnost i omogućava da se razvuku tanko, gotovo prozirno. Kako navodi Kurir, tajna dobrih domaćih pita upravo je u strpljenju, jer tijesto koje se ne forsira vraća se bogatim ukusom i savršenom teksturom.
- Dok tijesto odmara, priprema se fil. U ovoj piti on je jednostavan, ali izuzetno ukusan. Svježi spanać, sitno isjeckan, pomiješan je sa sirom i jajima. Tri stotine grama spanaća, oko 350 grama sira i šest jaja čine savršen balans između sočnosti i punoće. Spanać daje svježinu i blagu gorčinu, sir donosi slanost i mekoću, a jaja povezuju sve u kremastu cjelinu. Ovakav fil ne opterećuje, ali zasiti taman koliko treba, zbog čega je pita podjednako dobra i za ručak i za večeru.
Kada se tijesto podijeli na četiri dijela, svaki komad se prvo razvija oklagijom, a zatim rukama. Taj trenutak, kada se kora širi preko stola, gotovo da ima terapijski efekat. Tanka kora je znak prave domaće pite, a iako u početku može djelovati zahtjevno, praksa brzo donosi sigurnost. Prva kora se razvlači najtanije, lagano se pouljí, pa se krajevi preklapaju prema sredini. Tada se dodaje fil, ravnomjerno raspoređen, i kora se zatvara sa obje strane, stvarajući dugačku, punu pitu koja se pažljivo slaže u pleh.
Postupak se ponavlja sa preostalim korama, jedna po jedna, bez žurbe. Upravo u tom ritmu krije se čar cijelog recepta. Kako ističe Danas, domaća kuhinja nije samo u rezultatu, već u samom procesu, u onim trenucima tišine dok se tijesto razvlači i dok se kuhinjom širi miris brašna i svježih sastojaka. Kada se sve složi, pita se peče dok ne dobije zlatnu boju i blago hrskavu koricu, dok iznutra ostaje mekana i sočna.
- Ono što ovu pitu čini posebnom jeste osjećaj lakoće nakon jela. Iako je zasitna, ne ostavlja težinu u stomaku, što je čini idealnom i za one koji paze da ne pretjeraju. Najbolja je dok je topla, tek izvađena iz rerne, kada se sir blago rasteže, a kora miriše na domaće ulje i pečeno brašno. Ipak, njena vrijednost se ne gubi ni sutradan – ostaje mekana, ukusna i jednako privlačna, čak i hladna.
Mnogi će reći da ovakva pita nije samo jelo, već ritual. Ona okuplja porodicu, usporava dan i podsjeća da nije sve u brzini i praktičnosti. U vremenu gotovih proizvoda i instant obroka, ovakvi recepti vraćaju vjeru u domaću kuhinju i u zadovoljstvo stvaranja nečega vlastitim rukama. Prema pisanju Avaza, upravo su tradicionalna jela poput ove pite ponovo sve popularnija, jer ljudi sve više cijene ono što je jednostavno, provjereno i iskreno.
Ako volite miris svježe pečenih kora, zvuk noža koji reže toplu pitu i trenutak kada se svi okupe oko stola, ovaj recept će vam brzo postati omiljen. Ne traži savršenstvo, već prisutnost i malo strpljenja, a zauzvrat daje jelo koje se pamti. Upravo zato se domaća pita po starom receptu uvijek iznova vraća na naše stolove, podsjećajući nas da su najljepše stvari često one najjednostavnije.
