Oglasi - Advertisement

U ovom članku donosimo uvid u dosije „Grand“ i otkrivamo šta je zaista stajalo u ugovorima koji su godinama izazivali polemike. U nastavku saznajte zašto su se mnogi plašili Saše Popovića i kakvu je moć imao iza kulisa estrade…

Saša Popović je ime koje se već decenijama neprekidno povezuje sa muzičkom industrijom u Srbiji i regionu. On je bio i ostao jedna od najkontroverznijih i najuticajnijih figura, kojoj je mnogo ljudi zahvalno na ostvarenjima u muzičkom svetu, dok su drugi smatrali da je on simbol sistema koji naplaćuje snove mladih talenata mnogo više nego što bi trebalo. Dosije Grand, najnoviji dokumentarac koji je posvećen upravo njegovoj karijeri, nudi duboko istraživanje njegove priče, razotkrivajući mnoge slojeve njegovog života, od skromnih početaka do ogromnog uticaja koji je imao na muzičku scenu, ali i kontroverzi koje su ga pratile tokom godina.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
  • Saša Popović rođen je 24. aprila 1954. godine u Novom Sadu u porodici sa muzičkim korenima. Njegov otac, muzičar, bio je prvi koji je uticao na njegov ljubav prema muzici, a harmonika je postala njegov prvi instrument. Iako je kao mladić razmišljao o karijeri u sportu, muzika je bila put kojim je nastavio svoj život. Prvo je bio član benda Slatki greh, da bi kasnije postao ključna figura u regionalnoj muzičkoj industriji.

Dokumentarac prati njegov uspon — od skromnih početaka, nastupa u crkvenim dvorištima i malim prostorima, do velikih scena i nastupa sa estradnim zvijezdama kao što je Lepa Brena, sa kojom je kasnije osnovao Grand produkciju. Prema podacima sa Blica, Grand je nastao krajem 1990-ih kao odgovor na potražnju za novim zvukom i novim licima na muzičkoj sceni. Ovaj proizvod Popovićevog rada ubrzo je postao ključna institucija na muzičkom tržištu, a programi poput Zvezda Granda postali su jedni od najgledanijih u regionu.

  • Iako je Grand postao simbol pop-folk i turbo-folk muzike, često su se čule i kritike vezane za poslovne modele koje je primenio. Najveći broj tih kritika odnosio se na ugovore koje su kandidati potpisivali, često na period od devet godina, uz finansijske obaveze koje su ih vezivale za produkciju i u mnogim slučajevima ih činile “zarobljenicima sistema”.

Kako piše Telegraf, Popović je branio ove ugovore, tvrdeći da su samo najbolji i najperspektivniji umetnici spremni da potpišu takve sporazume, jer je to jedini način da se iz regionalnog takmičenja stvori prava karijera. Međutim, mnogi izvođači su smatrali da su ovi ugovori nepravedni i previše restriktivni, a uz to je postojalo i pitanje koliko im zapravo ostane nakon što se uzmu marketinški i produkcijski udjeli.

U dokumentarcu se razmatra i složenost poslovnog modela Grand produkcije. Naime, Saša Popović i njegova produkcija uzimali su procenat od nastupa i drugih aktivnosti izvođača, dok su izvođači, zauzvrat, dobijali promociju i marketinšku podršku kroz medijski prostor. Iako je Popović tvrdio da je to način za promociju mladih talenata, mnogi su smatrali da sistem ima velike mane, jer su mladi umetnici često završavali sa minimalnim zaradama, dok su Grand i Popović ostvarivali ogromne profite.

  • Ovaj kontrast između toga što je javnost videla i onoga što se zapravo dešavalo iza kulisa, dokumentarac donosi kroz lične priče, intervjue i arhivske snimke. Prema Večernjem listu, ovaj model poslovanja bio je kontroverzan jer je postavljano pitanje fer-igre u poslovnom odnosu sa mladim umetnicima, koji su, u mnogim slučajevima, imali vrlo ograničene mogućnosti da pregovaraju o svojim ugovorima.

U središtu ovog dokumentarca nalazi se uticaj koji je Saša Popović imao na estradnu industriju, ali i širu televizijsku scenu regiona. Tokom godina, Popović je postao simbol jednog specifičnog vremena, čovek koji je podigao popularnost pop-folk muzike i turbo-folka do neslućenih visina.

Ipak, istovremeno je bio kritikovan zbog toga što je stvorio sistem koji je potencijalno bio izuzetno konzumeristički i površinski, forsirajući pritisak i na umetnike i na publiku. Blic ukazuje na to da je ovaj sistem promovisao izuzetnu popularnost u kratkom vremenskom periodu, ali je postavljao visoku cenu — ne samo u finansijskom smislu, već i u pogledu zdravlja i duhovnog stanja izvođača.

  • Popović je bio na čelu svega toga, oblikujući karijere velikih zvezda, ali istovremeno je bio i meta kritika da je stvorio model koji je više brinuo o profitima nego o pravima umetnika. U njegovim kasnijim godinama života, Dosije Grand bavi se i njegovom osobnom borbom s bolešću, teškom zdravstvenom situacijom koja je trajala do njegove smrti. Prema izvještajima iz Telegrafa, Popović je svoje poslednje dane proveo u Parizu, boreći se protiv ozbiljne bolesti, ali nikada nije napustio svoj posao i i dalje je bio aktivan u nadgledanju rada produkcije i šoua Zvezde Granda.

Dokumentarac ne pokušava jednostavno odgovoriti na pitanje da li je Popović bio “heroj” ili “antiheroj”. Umesto toga, on nudi dublje istraživanje složenosti njegovog života i karijere — od njegovih autentičnih ljubavi prema muzici i želje da pomogne mladim talentima, do kritika sistema koji je stvorio i koji je bio surov, profitabilan, ali i kontroverzan. U tom procesu, film nas suočava s činjenicama, bez uljepšavanja i mitova, pozivajući nas da sami odlučimo: da li bi naš život bio bolji ili gori da smo imali njegovu karijeru?