U ovom članku smo odlučili da pričamo nešto više o pravilnom postavljanju badnjaka kako bi donio sreću i mir u Vaš dom. U nastavku saznajte kada i gde je najbolje da ga postavite do Badnje večeri…
Svaki domaćin koji se i danas, uprkos savremenom načinu života, trudi da poštuje starinske običaje vezane za Badnji dan i Badnje veče, svjesno ili nesvjesno nastavlja višestoljetni lanac tradicije koji se prenosi s koljena na koljeno. Kako Blic često podsjeća u tekstovima posvećenim narodnim običajima, badnjak nije samo komad drveta koji se unosi u kuću, već snažan simbol porodičnog zajedništva, vjere i nade. Njegovo pravilno sječenje, donošenje i unošenje u dom ima duboko ukorijenjeno značenje koje se ne smije shvatati olako.
- Badnjak je, prema narodnom predanju, najčešće mlado i zdravo drvo hrasta ili cera, iako se u pojedinim krajevima koriste jela ili bor. Izbor drveta nikada nije bio slučajan. Hrast i cer simbolizuju snagu, dugovječnost i postojanost, osobine koje su naši preci željeli da prenesu na svoj dom i porodicu. Na Badnji dan, u ranim jutarnjim satima, domaćin odlazi po badnjak, često u pratnji sinova ili unuka, kako bi se već tada naglasila porodična povezanost i prenos običaja na mlađe generacije.
Kako navode Večernje novosti, odlazak po badnjak ima gotovo ritualni karakter. Prije izlaska sunca, domaćin bira pravo drvo – ono koje je mlado, ravno i dovoljno lagano da se može ponijeti na ramenu. Kada ga pronađe, okreće se prema istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju krsnu slavu i praznik koji dolazi, a tek tada uzima sjekiru u ruke. Ovaj trenutak predstavlja spoj molitve, poštovanja prirode i vjere.
- Sječenje badnjaka mora se obaviti na poseban način. Drvo se siječe ukoso, sa istočne strane, i po vjerovanju treba da padne nakon tri snažna udarca. Ako se to ne dogodi, badnjak se ne siječe dalje, već se dovršava lomljenjem ili uvrtanjem. Dio koji se tom prilikom odlomi naziva se „brada“ i smatra se poželjnim, jer simbolizuje plodnost i blagostanje. Ovi detalji, kako ističe Kurir, često se danas zanemaruju ili potpuno zaboravljaju, naročito u urbanim sredinama.
Posebno je važno da badnjak, kada se odsiječe, padne direktno na zemlju, bez zadržavanja o druga stabla. Iverje koje se pritom odvaja pažljivo se skuplja i, prema starom običaju, stavlja među karlice za mliječne proizvode, uz vjerovanje da će kajmak tokom godine biti bogat i debeo. Ovakvi običaji jasno pokazuju koliko su naši preci povezivali duhovni i svakodnevni život, vjerujući da se blagoslov Badnje večeri prenosi na čitavu godinu.
Nikon što se badnjak donese kući, on se ne unosi odmah u dom. Postavlja se uspravno pored ulaznih vrata i tu stoji sve do Badnje večeri. Kako piše Blic, ovo čekanje ima simboličnu vrijednost – badnjak najavljuje dolazak velikog praznika i ulazak radosti, topline i svjetlosti u kuću, ali tek u pravo vrijeme. Upravo tu mnogi danas griješe, jer badnjak, kupljen na pijaci ili u prodavnici, često završi u domu odmah po dolasku.
- Savremeni način života učinio je da rijetko ko danas sam siječe badnjak. Ipak, tradicija jasno nalaže da se, čak i kada se badnjak kupuje, poštuje vrijeme njegovog unošenja. On se u kuću unosi isključivo na Badnje veče, zajedno sa slamom i pečenicom, uz posebne riječi i običaje koji simbolizuju dolazak Božića i rođenje Isusa Hrista. Unošenje badnjaka predstavlja trenutak u kojem se dom simbolično pretvara u mjesto topline, zajedništva i duhovnog mira.
Simbolika badnjaka duboko je ukorijenjena u hrišćanskoj tradiciji. Kako navode Novosti, badnjak predstavlja drvo koje su pastiri donijeli u pećinu kako bi zagrijali mjesto Hristovog rođenja, a koje je pravedni Josif zapalio da donese svjetlost i toplinu Bogomladencu. Istovremeno, badnjak je i predslika Časnog krsta, drveta kroz koje, prema vjerovanju, dolazi spasenje i vječni život.
- Sječenje i unošenje badnjaka zato nije puka forma ili folklor. To je čin vjere, poštovanja i sjećanja na korijene, koji podsjeća da Božić nije samo praznik darova i trpeze, već vrijeme kada se porodica okuplja i prisjeća suštinskih vrijednosti. U tom smislu, svaki pravilno ispoštovan običaj ima svoje mjesto i značaj.
Na kraju, kako ističe Blic, očuvanje običaja vezanih za badnjak ne znači vraćanje unazad, već svjesno čuvanje identiteta i tradicije. U vremenu brzine i površnosti, ovi rituali podsjećaju da se istinska toplina ne kupuje, već stvara – u porodici, vjeri i poštovanju onoga što su nam preci ostavili u amanet. Badnjak tako ostaje simbol nade, blagoslova i trajanja, koji i danas, kao i nekada, povezuje prošlost i sadašnjost u jedinstvenu cjelinu.
