Evo šta se dešava u vašem tijelu ako jedete nakon 19 sati

U ovom članku donosimo objašnjenje šta se dešava u Vašem tijelu ako jedete nakon 19 sati i zašto ta navika može imati posljedice. U nastavku saznajte kako kasni obroci utiču na metabolizam, san i opšte zdravlje…

U savremenom tempu života, san je postao jedna od prvih stvari koje žrtvujemo, često i nesvjesno. Ljudi se fokusiraju na dužinu sna, ali rijetko razmišljaju o tome šta se dešava u satima prije nego što legnu u krevet. Upravo tu se krije jedan od ključnih faktora kvaliteta odmora – vrijeme posljednjeg obroka. Kako Nova.rs prenosi izjave nutricionista i dijetetičara, organizam ne može istovremeno da se potpuno posveti varenju hrane i dubokom oporavku koji se dešava tokom sna. Ta dva procesa se međusobno takmiče, a posljedice se često osjete tek narednog dana kroz umor, lošu koncentraciju i osjećaj iscrpljenosti.

• Stručnjaci ističu da aktivnosti poput jela i fizičke aktivnosti snažno stimulišu organizam. Kada jedemo, tijelo ulazi u aktivan režim rada – povećava se protok krvi ka želucu i crijevima, luče se hormoni probave, a tjelesna temperatura može blago porasti. Sandra Juđija Džang, master nutricionistica i registrovana dijetetičarka iz Nutricionističkog centra Fransis Stern pri Medicinskom centru Tafts, objašnjava da je potrebno otprilike tri sata da se želudac isprazni. To znači da kasni obroci, čak i ako nisu obilni, mogu značajno uticati na sposobnost organizma da se umiri i pripremi za san.

Ako neko, na primjer, ide na spavanje oko 22 sata, idealno bi bilo da večera najkasnije do 19 sati. Iako se ova preporuka mnogima čini strogom, važno je razumjeti da san nije pasivno stanje, već jedan od najvažnijih procesa regeneracije tijela. Tokom sna se obnavlja nervni sistem, regulišu hormoni, jača imunitet i popravljaju oštećena tkiva. Kasni obroci mogu poremetiti ove procese i smanjiti kvalitet sna, čak i kod osoba koje misle da “mogu zaspati bilo kada”. Kada jedemo kasno, organizam je primoran da energiju dijeli između varenja i prirodnog smirivanja. Mozak tada dobija kontradiktorne signale – s jedne strane, hormoni sna pokušavaju da pripreme tijelo za odmor, dok s druge strane digestivni sistem traži pažnju. Rezultat su otežano uspavljivanje, češća buđenja tokom noći i plići san. Mnogi ljudi toga nisu ni svjesni, ali se bude neodmorni, razdražljivi i bez energije.

• Osim uticaja na san, kasna večera povećava rizik od žgaravice, refluksa i nadutosti. Ležanje neposredno nakon jela olakšava vraćanje želučane kiseline u jednjak, što dodatno remeti san i može izazvati nelagodu u grudima. Čak i blagi simptomi, koji se ne doživljavaju kao problem, dugoročno mogu narušiti cirkadijalni ritam, prirodni unutrašnji sat koji reguliše spavanje i budnost.

Nutricionisti objašnjavaju da se nekoliko sati prije spavanja organizam prirodno prebacuje u tzv. parasimpatičku fazu. To je stanje opuštanja u kojem se usporava rad srca, snižava krvni pritisak i tijelo se priprema za odmor. Džang ističe da unošenje hrane u tom periodu prekida ovaj prirodni prelaz, jer tijelo ponovo mora da aktivira mehanizme varenja. Upravo zato se preporučuje razmak od najmanje tri sata između posljednjeg obroka i odlaska na spavanje.

U sredini ovog procesa nalazi se i stabilizacija šećera u krvi. Nakon obroka, tijelo luči insulin kako bi regulisalo nivo glukoze. Ako jedemo neposredno pred spavanje, ovaj hormonski proces se preklapa sa fazom u kojoj bi organizam trebalo da se smiri. Kako ističu nutricionisti Trejsi Brigman i Laura O’Konor, razmak bez hrane omogućava da se insulin normalizuje i da se melatonin, hormon sna, luči na vrijeme. Suprotno tome, kasni obroci mogu odgoditi lučenje melatonina i pomjeriti vrijeme uspavljivanja.

• Melatonin je ključan za kvalitetan san. Kada se on luči pravovremeno, uspavljivanje je lakše, san je dublji i stabilniji. O’Konor objašnjava da prestanak jela nekoliko sati prije spavanja pomaže tijelu da uđe u prirodni noćni ritam. Kasna večera, čak i mala, može “zbuniti” organizam i produžiti budnost, što se često završava gledanjem u plafon ili čestim okretanjem u krevetu. Jedan od najvažnijih benefita ovog razmaka je veća količina dubokog sna. Duboki san je faza u kojoj se tijelo najintenzivnije obnavlja – jačaju mišići, popravlja se imunološki sistem i regulišu hormoni gladi i sitosti. Džang navodi da ljudi koji ne jedu kasno lakše zaspu, rjeđe se bude i provode više vremena u najkvalitetnijim fazama sna. Uz to, dolazi i do prirodnog pada tjelesne temperature, što je još jedan signal mozgu da je vrijeme za odmor.

Zanimljivo je da se u ovom periodu mijenja i način na koji tijelo koristi energiju. Kada je varenje završeno, organizam se lakše prebacuje na sagorijevanje zaliha energije. Kako objašnjava O’Konor, tijelo tada češće koristi uskladištene masnoće, umjesto energije iz želuca, što može imati pozitivan efekat na metabolizam i tjelesnu kompoziciju.

• San bez opterećenja varenjem ima još jednu važnu ulogu – omogućava efikasniji oporavak mišića. Tokom noći, tijelo koristi proteine za obnovu mišićnih vlakana. Ako se ide na spavanje pregladan, organizam može početi koristiti te proteine kao izvor energije, što nije idealno. Zato stručnjaci naglašavaju balans: dovoljno proteina tokom dana, ali bez kasnih, teških obroka.

Na kraju, kako Nova.rs i sagovornici koje prenosi naglašavaju, ova navika ne zahtijeva drastične promjene. Pomjeranje večere nekoliko sati ranije može imati znatno veći uticaj na san i opšte zdravlje nego što većina ljudi pretpostavlja. To je mala, ali moćna promjena koja pomaže tijelu da radi ono za šta je prirodno programirano – da se noću odmara, a ne da vari hranu. Bolji san često počinje mnogo prije nego što legnemo u krevet, i upravo u tome leži snaga ove jednostavne preporuke.