Oglasi - Advertisement

U današnjem članku govori se o životnoj priči legendarne pevačice Tereze Kesovije, žene čija je karijera obeležena neverovatnim uspesima, ali i nizom teških tragedija koje bi slomile mnoge.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
  • Uprkos svemu, ona je uvek nalazila snagu da ustane, nastavi dalje i publici podari muziku koja je ostavila trag na generacije.Život Tereze Kesovije započeo je gubitkom jer je njena majka preminula manje od mesec dana nakon njenog rođenja. Uzrok smrti nikada nije bio u potpunosti jasan, a sama pevačica je kasnije govorila da je ta rana zauvek ostala urezana u njenom srcu. Njena majka umrla je 1938. godine u Dubrovniku, u vreme kada medicina nije imala efikasne lekove protiv sepse i sličnih infekcija. Tako je mala Tereza od prvih dana života nosila teret tuge.

Nakon majčine smrti, njen otac se ubrzo oženio udovicom Jelom, koja je bila deset godina starija od njega i nije mogla imati svoju decu. Uprkos tome, Jela je Terezi i njenom bratu pružila neizmernu ljubav i toplinu, zbog čega je pevačica uvek s posebnom zahvalnošću govorila o njoj.

Tereza je rano pokazala talenat za muziku, pa je upisala Muzičku akademiju u Zagrebu, gde je upoznala svog prvog supruga, pevača Miru Ungara. Iz njihovog braka rodio se sin Alan. Ipak, njihov odnos nije potrajao i usledio je razvod. Nakon toga, Tereza se ponovo udala, ovoga puta za poznatog hrvatskog vaterpolistu Ronalda Lopatnija. Taj brak bio je buran i ispunjen brojnim usponima i padovima, što je dodatno oblikovalo njen život.

Međutim, najveća tragedija u porodičnom smislu zadesila ju je kada je njen brat poginuo u saobraćajnoj nesreći 1974. godine. Tereza je u tom trenutku bila u Nemačkoj, gde je snimala muzički spot, i vest o njegovoj smrti pogodila ju je poput groma. Nedugo zatim, izgubila je i svoju maćehu Jelu, ženu koja joj je bila poput majke.

  • Kao da sve to nije bilo dovoljno, Tereza se tokom života suočila i sa ozbiljnim zdravstvenim problemima. Dijagnostikovan joj je rak, pa je zbog bolesti ostala bez jednog bubrega, a odstranjena su joj i dva tumora u uhu. Kasnije je morala da operiše i glasne žice, što je za jednu pevačicu predstavljalo ogroman udarac. Ipak, uprkos svemu, Tereza je nastavila da peva i stvara, a 2010. godine objavila je autobiografiju u kojoj je otvoreno govorila o svim izazovima koje je prošla.

  • Poslednjih godina, vesti o njoj najčešće su bile vezane za njeno zdravstveno stanje. Nekoliko puta završila je u bolnici, a jednom prilikom komšije su morale da pozovu hitnu pomoć kada joj je pozlilo u stanu u Zagrebu. Ipak, i u tim trenucima pevačica nije gubila veru. Govorila je kako oseća da na njeno zdravlje utiču svi negativni događaji i teška atmosfera u društvu, jer sve te tužne priče, kako je priznala, “seda pravo na srce”.

Pored ličnih tragedija i bolesti, Tereza je bila i ličnost čije su izjave često izazivale kontroverze. Tokom ratova u Hrvatskoj isticala je da ne namerava da nastupa u Srbiji i oštro je osuđivala kolege koje su to činile. Jednom je čak izjavila da “nema nameru da peva četnicima koji su joj otuđili klavir”. Takvi stavovi izazvali su burne reakcije, ali vreme je učinilo svoje.

Petnaestak godina kasnije, Tereza je ipak došla u Beograd, gde je nastupila i izjavila da je sve to bilo posledica politike, a ne ličnih osećanja. Rekla je da u prestonicu Srbije ne dolazi zbog novca, već iz ljubavi, naglašavajući da je upravo tu pronašla posebnu toplinu. Čak je priznala da bi volela da se preseli u Beograd, a s osmehom je dodala da obožava srpski kajmak, posebno onaj užički, koji smatra najboljim na svetu.

Uprkos burnim izjavama, tragedijama i bolestima, Tereza Kesovija ostaje simbol izdržljivosti i neprolazne umetničke snage. Njena karijera, koja traje više od pola veka, obeležena je brojnim hitovima, ali i neprekidnom borbom protiv sudbine koja joj nije bila naklonjena.

Priča o njenom životu svedoči o tome da iza sjaja reflektora i uspeha često stoje bol, gubici i iskušenja. Ali isto tako pokazuje da je moguće pronaći snagu u muzici, ljubavi i želji da se ide dalje. Tereza je dokaz da ni najveće tragedije ne mogu ugasiti talenat i unutrašnju svetlost osobe koja zna da voli i oprašta. Njeno ime zauvek će ostati zapisano među legendama koje su oblikovale muzičku scenu bivše Jugoslavije i šireg prostora.