Oglasi - Advertisement

U današnjem članku donosimo priču o Kajli Bejli  34-godišnjoj majci petoro dece, čiji je nestanak potresao zajednicu u Džeksonvilu. Njena životna priča postala je simbol borbe sa ličnim demonima, porodičnim problemima i mogućim mentalnim izazovima koji su iznenada izbili na površinu.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
  • Prvi nestanak dogodio se 17. avgusta, kada je Kajla iznenada napustila svoj dom. Njena porodica provela je dva dana u strahu, uverena da je najgore moguće rešenje pred njima. Međutim, sudbina se pokazala drugačijom. Kajla je pronađena živa u obližnjoj šumi, svega milju od kuće, dezorijentisana i dehidrirana, ali ipak nepovređena. Za porodicu i sve one koji su pratili potragu, taj trenutak bio je pravo čudo i povod za olakšanje.

Nažalost, samo 18 dana kasnije, priča je dobila novi obrt. Kajla je ponovo nestala, ovaj put iz svog doma u ulici Blektorn Roud, u oblasti Veskon. Porodica je prijavila nestanak 7. septembra, ali ovoga puta strahovi su bili drugačiji. Njen brat Skot ispričao je da je Kajla odbila da krene s njim do prodavnice, a kada se vratio kući, nje više nije bilo. Majka, Lisa Lukas, kazala je da je njena ćerka „odvojila sebe od celog života – od dece, posla, porodice i doma“, naglašavajući da to nije osoba koju poznaje.

Zabrinutost porodice produbila se zbog okolnosti u kojima je ranije bila pronađena, jer su se svi plašili da Kajla sada prolazi kroz krizu mentalnog zdravlja. Na internetu su se pojavili različiti komentari – neki su tvrdili da ne treba trošiti resurse na potragu jer je sama odlučila da ode, dok su drugi izražavali nadu da je bolje da pobegne nego da, u stanju pogoršane psihoze, povredi sebe ili svoju decu.

U centru pažnje ubrzo se našao njen suprug, Džošua Bejli, sa kojim je imala složen i zategnut odnos. On je uhapšen upravo na dan kada je Kajla pronađena u šumi. Protiv njega su podignute optužbe za kršenje zabrane prilaska i za prethodna krivična dela. Neki su verovali da je upravo zlostavljanje kojem je bila izložena doprinelo njenom psihičkom slomu. Iako su vlasti naglasile da njegovo hapšenje nema veze sa njenim drugim nestankom, okolnosti su ostale sumnjive.

  • Džošuina kaucija iznosila je 15.003 dolara, uz stroge uslove, uključujući zabranu konzumiranja narkotika, posedovanja oružja i kontaktiranja Kajle. Pre hapšenja, aktivno je tragao za njom, verujući da će je pronaći u blizini mesta gde je njen telefon poslednji put lociran. Porodica i javnost su u ovom spletu događaja videli vezu između njegovog ponašanja i Kajlinog psihičkog stanja.

Skot, njen brat, izjavio je da je sestra delovala krhko i ranjivo, ali ga ništa nije navelo da poveruje kako planira da pobegne. Izveštaji su pokazali da Kajla nije imala zvaničnu dijagnozu mentalne bolesti i da je, formalno gledano, bila sposobna da se stara o sebi. Ipak, njen nestanak i prethodno iskustvo jasno su ukazivali na dublje probleme.

  • Lokalne vlasti u jednom trenutku razmatrale su primenu Bejkerovog zakona, pravnog okvira Floride koji omogućava da se osoba protiv svoje volje zadrži do 72 sata radi psihijatrijske evaluacije, ukoliko postoji rizik da povredi sebe ili druge. Iako zakon nije primenjen u Kajlinom slučaju, sama činjenica da se o njemu govorilo svedoči o ozbiljnosti situacije.

U međuvremenu, telefon Kajle Bejli ostao je isključen, a porodica i prijatelji ostavljeni su u potpunom neznanju. Policija je potvrdila da je slučaj i dalje otvoren, ali i naglasila da, kada postoji uverenje da je osoba otišla dobrovoljno, ne postoji obaveza za pokretanje intenzivne potrage. To je dodatno otežalo stanje porodice, koja se oseća bespomoćno dok dani prolaze bez ikakvih informacija.

Majka i brat, kao i ostali članovi porodice, nisu izgubili nadu. Oni veruju da, ako se Kajla pronađe, postoji šansa da se vrati životu i pronađe stabilnost koja joj je očajnički potrebna. Njihove reči odišu tugom, ali i verom da će se majka petoro dece vratiti svojim mališanima. „Još uvek ima nade. Nikada u životu nije uradila ništa slično“, ponavljaju u nadi da će zajednica i vlasti zadržati pažnju na njenom slučaju.

Priča o Kajli Bejli nije samo vest o nestaloj osobi. Ona je ogledalo problema s kojima se mnogi bore u tišini – od porodičnog nasilja i emotivne nestabilnosti, do nerazumevanja i stigme vezane za mentalno zdravlje. U njenom slučaju isprepletene su sve ove dimenzije, stvarajući priču koja upozorava koliko je važno prepoznati znakove i pružiti podršku na vreme.

Dok se potraga nastavlja, jedno ostaje jasno – iza Kajle je ostalo petoro dece, porodica koja je voli i zajednica koja se pita da li je moglo nešto da se učini ranije. Njena sudbina još uvek je neizvesna, ali nada ostaje, jer svaki trenutak može doneti vest da je pronađena i da će ponovo pokušati da izgradi svoj život, ovaj put možda sa više podrške i razumevanja koje joj je očajnički potrebno.