Milomir Marić, jedno od najpoznatijih imena srpskog novinarstva, često je u javnosti doživljavan kao kontroverzan, ali istovremeno i harizmatičan čovjek koji nikada nije skrivao svoje fascinacije, pa ni onu prema svjetskim ljepoticama.
- Iako se kroz svoj dugogodišnji rad susreo s brojnim poznatim manekenkama i slavnim ličnostima, posebno mjesto u njegovom životu zauzela je Sindi Kraford. Ona je bila ta koja ga je inspirisala toliko snažno da ju je čak devetnaest puta postavljao na naslovnicu časopisa „Duga“, dok je obavljao uredničku funkciju.
Sam Marić je jednom prilikom ispričao kako je upoznao Naomi Kembel i mnoge druge svjetske modele, ali da nikada nije imao priliku lično razgovarati sa Sindi. Uprkos tome, njegov odnos prema njoj bio je toliko snažan da ga je i ona sama pomenula u javnosti. Prisjetila se kako je jednom tokom televizijskog intervjua u Italiji rekla da ju je objavio jedan beogradski urednik više nego ijedan drugi časopis u svijetu. Taj detalj je Marića posebno ponosio, jer je time potvrdila da je uočila njegovu naklonost. Njena rečenica da je „neki urednik iz Beograda objavio 19 puta“ odjeknula je kao priznanje za njegovu posvećenost.
- Ono što dodatno pojačava ovu priču jeste činjenica da je Sindi Kraford izabrala i naslovnicu „Duge“ među svojih deset najdražih iz karijere, rame uz rame s prestižnim magazinima poput „Voguea“. Ta naslovnica bila je posebna – manekenka u plavom kupaćem kostimu, dok je naslov u to vrijeme glasio „Kad počinje rat“. Bio je to trenutak u kojem se ljepota i stvarnost sudaraju, a Marić je znao kako spojiti vizuelnu privlačnost s dramatičnim naslovima koji su nagovještavali turbulentna vremena.
Marićeva fascinacija Sindi Kraford nije bila puka opsesija, već dokaz načina na koji je doživljavao medije – kao spoj stvarnog i estetskog, ozbiljnog i glamuroznog. Njegov urednički stil uvijek je koketirao s granicama i donosio novi pogled na poznate ličnosti. Upravo zbog toga su njegove naslovnice, reportaže i emisije često izazivale burne reakcije.
- Rođen 1956. godine u Gornjem Milanovcu, Marić je od malih nogu pokazivao interesovanje za novine i knjige. Čitao je „NIN“, „Vjesnik“ i druge listove, što ga je usmjerilo prema novinarstvu. Na Fakultetu političkih nauka u Beogradu učio je zanat koji će kasnije usavršiti, a već tokom studentskih dana uplovio je u istraživačko novinarstvo. Ono što ga je razlikovalo od drugih bila je hrabrost da otvara teme o kojima se malo govorilo i da postavlja pitanja koja su drugi izbjegavali.
Njegova karijera obuhvatila je brojne medije – od „Duge“, preko časopisa „Profil“, „Intervju“ i „Dama“, pa sve do televizijskih formata „Ćirilica“ i „Goli život“ na TV Hepi. Svaka od tih platformi nosila je njegov pečat: direktnost, provokaciju i sklonost ka otvaranju društveno važnih, ali često i osjetljivih tema. Upravo to ga je učinilo jednom od najupečatljivijih figura domaće medijske scene.
- Krajem 2025. godine donio je odluku koja je iznenadila javnost – dao je otkaz na TV Hepi nakon osamnaest godina rada. Ta vijest je odjeknula jer su uz njega televiziju napustili i njegovi saradnici, među kojima i Katarina Korša. Mnogi su taj potez protumačili kao kraj jedne ere u srpskom medijskom prostoru, ali i kao signal da Marić možda sprema nešto novo. Domaći izvori poput „Kurira“ i „Monda“ istakli su da je njegov odlazak ujedno i pokazatelj da dolazi do velikih promjena u programima koji su godinama oblikovali javno mnijenje.
Njegov privatni život, iako je uvijek nastojao da ga drži podalje od reflektora, također je predmet interesovanja. Već više od dvije decenije živi u Beogradu sa Vesnom Radusinović, poznatom književnicom. Njihova ljubavna priča traje više od 25 godina, a Vesna je više puta naglašavala da ju je na samom početku osvojio svojom pažnjom prema njenom sinu Vedranu. To je detalj koji oslikava drugačiju stranu Marića – toplu i brižnu, daleko od imidža provokativnog urednika i voditelja.
- Njegova veza sa Vesnom često se pominje u domaćim medijima, a posebno se izdvaja njihova sposobnost da balansiraju javni i privatni život. Prema pisanju „Blica“, Vesna Radusinović redovno ističe kako njihov odnos opstaje zahvaljujući međusobnom poštovanju i zajedničkim interesima. Iako rijetko govore o svakodnevnim navikama, otkriveno je da Vesna povremeno priprema posebna jela kako bi iznenadila i obradovala partnera, što svjedoči o malim ritualima koji održavaju ljubav živom.
Kada se govori o njegovom novinarskom radu, ne može se zaobići činjenica da je Marić oduvijek volio balansirati između ozbiljnog i spektakularnog. Njegovi intervjui s političarima, kultnim ličnostima i nekada marginalizovanim akterima često su izazivali kontroverze, ali su isto tako donosili novu dimenziju medijskom prostoru. Bio je poznat po tome da umije postaviti pitanje koje niko drugi ne bi, a to ga je istovremeno činilo i voljenim i osporavanim.
- Njegov profesionalni put neraskidivo je povezan sa srpskim medijskim pejzažem, ali i sa načinom na koji se u regionu oblikovalo novinarstvo. Izvori poput „Politike“ naglašavali su da je upravo njegov stil otvorio vrata mnogim mlađim novinarima, koji su u njemu vidjeli uzor u smislu slobode izražavanja i istraživačkog duha. Bez obzira na to što su ga često optuživali da prelazi granice, njegov doprinos ostaje neosporan.
Kada se osvrne na svoju fascinaciju Sindi Kraford, može se reći da je ona simbolizovala spoj njegovih profesionalnih težnji i ličnih osjećanja. On nije bio samo novinar koji je objavljivao naslovnice, već čovjek koji je kroz njih gradio most između Srbije i svijeta, između provincijskog i globalnog. Njegov odnos prema toj slavnoj manekenki bio je i podsjetnik na to koliko snažno mediji mogu oblikovati percepciju i ostaviti trag čak i u životima onih koji nikada nisu imali priliku da se lično upoznaju.
- Danas, kada se njegova karijera nalazi na prekretnici, ostaje otvoreno pitanje kojim putem će krenuti dalje. Ono što je sigurno jeste da će Marić, bez obzira na sve, ostati upamćen kao novinar koji je imao hrabrosti da bude drugačiji. Njegov rad i lični izbori, od fascinacije Sindi Kraford do stvaranja kultnih emisija, čine ga jedinstvenom pojavom u domaćim medijima. I baš kao što je svojevremeno rekao – neki su mislili da se šali kada je pričao o naslovnicama, ali istina je bila toliko upečatljiva da ju je i sama manekenka potvrdila.
Na kraju, priča o Mariću nije samo priča o jednom čovjeku, već i o vremenu, medijima i načinu na koji se društvo mijenjalo. Ona govori o strasti, o profesionalnom pozivu i o ljubavi – kako prema poslu, tako i prema ljudima koji su ga oblikovali. A činjenica da se njegovo ime danas spominje u kontekstu velikih odluka, ali i davnih fascinacija, pokazuje koliko je snažno uticao na javni prostor i koliko će ga još dugo pamtiti.
