U današnjem članku donosi se priča o ženi čija je hrabrost postala simbol istrajnosti i životne snage. Priča Dragane Ćosić je primjer kako se čovjek može suočiti sa najtežim životnim trenucima i ipak zadržati dostojanstvo, vedrinu i vjeru da svaki dan ima vrijednost.
- Ona je godinama bila poznata kao jedno od najomiljenijih TV lica, ali još važnije, postala je prepoznata kao neko ko je svojom borbom i stavom ulivao nadu ljudima koji se suočavaju sa bolešću. Njena životna priča počinje mnogo prije tragičnog kraja, u momentu kada je tek zakoračila u odrasli život, imala planove, snove i želje koje ni u jednom trenutku nije htjela da prekine, čak ni onda kada je prvi put čula riječ rak.
Dragana je imala svega 28 godina kada je sasvim neočekivano saznala da boluje od zloćudnog tumora dojke. Vijest je stigla samo nekoliko sedmica prije njenog vjenčanja, u periodu kada je većina mladih žena zaokupljena pripremama za jedan od najvažnijih dana u životu. Ipak, umjesto da potone u strah i neizvjesnost, ona je odlučila da se usmjeri na život.
- Govorila je da u tim trenucima nije imala vremena za očajavanje, već se bavila mislima o vjenčanici, muzici i slavlju. Njena neustrašivost nije bila gluma ni prikrivanje straha — jednostavno je imala duboko uvjerenje da se život ne smije zaustaviti. Uprkos činjenici da je bila među najmlađim pacijentima na odjeljenju onkologije, odlučila je da se bori i da se ne preda. Operacija je uspješno prošla, a Dragana se vratila svakodnevnici, poslu i svojim planovima.
Godinama nakon toga živjela je potpuno normalno, sve dok se jednog dana nisu počeli javljati simptomi koje nije mogla ignorisati. Najprije su to bili bolovi u kičmi, a zatim snažne vrtoglavice koje su se javljale tokom fizičke aktivnosti. Tek nakon niza pregleda otkriveno je da ima tumor na mozgu, što je značilo novu borbu, težu i neizvjesniju od prethodne. Za razliku od prvog puta, sada je dobro znala kroz šta prolazi i šta je čeka. I sama je govorila da je drugi put bilo mnogo teže jer je potpuno razumjela ozbiljnost situacije. Ipak, nije dozvolila sebi da izgubi volju. Govorila je da čovjek ne smije da se preda jer je ulog preveliki — život.
- Nakon hitne operacije uslijedile su nove hemoterapije, dug oporavak i faze u kojima se tijelo i duh bore sa iscrpljenošću. Dragana je tokom liječenja izgubila kosu, suočila se sa poteškoćama u govoru i promjenama koje je bolest unosila u njen identitet. Ali umjesto da se povuče, ona je odlučila da i dalje živi onako kako je navikla — među ljudima, u pokretu, sa smijehom. Odlazila je u grad i družila se čak i kada bi bila potpuno ćelava, govoreći da joj to nije bio problem, da je sve to samo dio procesa kroz koji mora da prođe. U jednom intervjuu je naglasila da joj je ta faza bila čak i zanimljiva jer je ljude zbunjivala svojim novim izgledom, pa je često niko nije prepoznavao.
Uz pomoć logopeda i bliskih prijatelja ponovo je učila kako da pravilno koristi glas, a njena kratka kovrdžava kosa postala je zaštitni znak koji je nosila sa ponosom. Govorila je da je smijeh najbolja terapija i da joj je upravo humor pomogao da se vrati na posao manje od godinu dana nakon operacije. Iako je u početku jedva razumjela samu sebe, bila je uporna i svakodnevno vježbala kako bi povratila govor i snagu.
- Jedan trenutak iz bolnice ostavio je poseban trag na nju. U sobi je ležala žena koja je neprestano plakala, a Dragana je tada shvatila koliko je važno da se čovjek postavi prkosno prema bolesti. Govorila je da se bolest ne pobjeđuje suzama već stavom i upornošću. Zato je otvoreno pričala o svojoj borbi, uvjerena da će nekome ko prolazi slične trenutke njena priča dati snagu. Smatrala je da nije važno sakrivati svoju dijagnozu, već da svojim primjerom treba ohrabriti druge i pokazati da svaki dan može biti dobitak.
Dragana je bila više od televizijske voditeljke — bila je simbol jedne epohe Studija B. Tokom godina vodila je brojne emisije i postala prepoznatljivo lice koje je publika voljela zbog topline i neposrednosti. Iako je preminula 2015. godine, njena životna priča nastavlja da živi kao podsjetnik da hrabrost nije odsustvo straha, već odluka da se ide naprijed uprkos svemu.
Njena borba, osmijeh i upornost ostaju upečatljiv podsjetnik da se život voli najjače onda kada je najteže. Dragana Ćosić ostavila je trag koji ne blijedi, jer je pokazala da je snaga u izboru, u vjeri i u ljubavi prema svakom novom danu
