U današnjem članku govori se o tome koliko je poverenje važno u roditeljstvu i kako ono može biti ozbiljno poljuljano kada se očekivanja ne ispune.
- Jedna 29-godišnja majka podijelila je svoju priču, koja oslikava izazove s kojima se roditelji suočavaju, posebno kada jedan od njih preuzme odgovornost koju zapravo nije spreman nositi. Njena odluka da testira pouzdanost svog supruga, 35-godišnjeg muškarca nezaposlenog još od 2021. godine i korisnika socijalne pomoći, otvorila je pitanje granica, odgovornosti i dubljih problema u partnerskim odnosima.
Majka je nakon isteka porodiljskog odsustva morala da se vrati na posao i, iako sumnjičava, prepustila je čuvanje njihove četvoromesečne kćerke ocu. On je, prema njenim riječima, bio izuzetno lenj, čovjek koji nije kuhao niti pomagao u održavanju domaćinstva. Ipak, kada bi se vraćala s posla, djevojčica je izgledala uredno i zbrinuto, pa je majka počela vjerovati da možda griješi u svojim pretpostavkama. To uvjerenje, međutim, ubrzo je uzdrmano.
Njena komšinica joj je jednog dana otkrila da beba plače satima dok je majka na poslu. Sumnja je rasla, jer je bilo očigledno da otac ne reaguje na djetetove potrebe. Plašila se da dane provodi spavajući, potpuno nesvjestan onoga što se dešava oko njega. Da bi provjerila istinu, uzela je slobodan dan bez da obavijesti muža. Ono što je zatekla potvrdilo je njene najveće strahove: muž je spavao, na glavi su mu bile slušalice za blokiranje buke, dok je njihova beba neutješno plakala.
- Vođena mješavinom bijesa i očaja, odlučila je na radikalan potez. Uzela je kćerku i odvela je kod prijateljice, a mužu nije rekla ništa. Tek nakon dva sata nazvala ga je i obavijestila da dolazi ranije kući. U panici joj je rekao da je beba nestala i da je spreman da pozove policiju. Kada mu je priznala šta je učinila, reagovao je burno, nazvavši je „kretenom“ i otišavši kod svoje majke, slomljen i u panici.
Ovaj čin je pokrenuo pitanje granica – dokle je opravdano ići kada želite da pokažete partneru da nije ispunio svoju roditeljsku ulogu. Psiholozi naglašavaju da ovakvi postupci, iako ekstremni, proizlaze iz nemoći i duboko ukorijenjenih sukoba u vezi. Dr Suzan Grin, dječji psiholog, smatra da roditelji ponekad pribjegnu drastičnim mjerama kada žele uspostaviti kontrolu ili kada osjećaju da njihove brige nisu shvaćene ozbiljno. Sličan koncept razvio je dr Džon Gotman kroz ideju emocionalne poplave, kada jedan partner, pod prevelikim stresom, reaguje ekstremnim gestovima.
Ipak, internet zajednica velikim dijelom stala je na stranu mlade majke. Ljudi su komentarisali da muž nema pravo na ljutnju i da je njegovo ponašanje neodgovorno. Neki su čak isticali da se radi o zlostavljanju djeteta, jer je svjesno ignorisao plač i stavljao slušalice da ne čuje potrebe svoje kćeri. Jedan komentar glasio je: „Ovo je zlostavljanje dece. Trebalo da ga ostaviš!“ Drugi su isticali da je nezamislivo da nezaposlen otac ne preuzima barem osnovnu brigu o djetetu.
Majka je nakon cijelog događaja odlučila da preispita odnos. Njeni postupci, iako grubi i riskantni, bili su motivisani brigom za dobrobit deteta. Ona je kasnije priznala da je napustila muža i otišla sa kćerkom, a on nije ni pokušao da stupi u kontakt s njima pune dvije sedmice. To je dodatno potvrdilo da on nije bio spreman na odgovornost koju roditeljstvo nosi.
- Prijateljima je kasnije rekao da se osjeća kao da ga je supruga „zarobila“ tako što je dobio dijete s njim, što otkriva njegovu nezrelost i nesposobnost da prihvati ulogu oca. Majka je, zabrinuta za zdravlje djeteta, odvela kćerku kod doktora. Ljekarski pregled pokazao je znakove zanemarivanja, zbog čega joj je savjetovano da podnese tužbu protiv muža.
Ova priča otvara važno pitanje: koliko daleko roditelj smije ići da bi zaštitio dijete i da li je ekstreman čin poput „otmice“ opravdan kada su u pitanju sigurnost i zdravlje najmlađih. Iako su metode mlade majke bile upitne, njen glavni cilj bio je da osigura da beba bude sigurna i voljena, što se u datim okolnostima činilo nemogućim s ocem koji nije pokazivao interesovanje ni spremnost za roditeljstvo.
Na kraju, ovaj slučaj pokazuje koliko su povjerenje, odgovornost i poštovanje ključni temelji roditeljstva i partnerskih odnosa. Kada oni izostanu, dolazi do drastičnih odluka i posljedica koje trajno oblikuju budućnost cijele porodice.
