U današnjem članku govori se o situaciji koja je mnogima bliska složenom odnosu između snaha i svekrve. Jedna žena doživjela je neugodno iskustvo na porodičnom okupljanju, gdje je bila ponižena pred svima.
- Iako se trudila ostati smirena, svekrvino ponašanje pokazalo je potpun nedostatak poštovanja prema njenom identitetu i vrijednostima. Kada se osjećaš napadnuto pred drugima, prirodno je da osjetiš tugu, ljutnju i potrebu da se zaštitiš, a upravo tako se osjećala i ova žena.
Njena granica bila je jasno određena – još od djetinjstva ona je vegetarijanka i to nije samo način ishrane, već dio njenog životnog izbora. Međutim, svekrva je odlučila da taj izbor ismije i predstavi kao nešto nevažno. Pred cijelom porodicom pripremila je obrok u kojem nije bilo ničega prilagođenog njoj, a zatim se kroz šalu, koja to zapravo nije bila, potrudila da je pred drugima dovede u neprijatan položaj. Ovaj čin nije bio slučajan previd, nego jasna poruka nepoštovanja. Kada se naruši dostojanstvo, teško je ostati miran, pa je žena donijela odluku da napusti okupljanje.
Ipak, problem nije završio tu. Muž, umjesto da prepozna koliko je supruga povrijeđena, odlučio je prespavati kod svoje majke. Time je poslao poruku da se nalazi na sredini između njih dvije, ali i da ne uviđa u potpunosti težinu situacije. Za suprugu je to bio dodatni udarac – ne zato što on voli i poštuje svoju majku, već zato što nije pokazao spremnost da stane uz nju kada je bila izložena poniženju. Svaka žena u takvom trenutku očekuje podršku, barem privatno, ako već ne javno.
U ovakvim odnosima važno je zapamtiti da razgovor može biti ključ. Žena bi, umjesto optužbi, trebala mirno objasniti mužu zašto se povukla i zašto je to bilo jedino moguće rješenje u tom trenutku. Može mu reći da joj je iskreno žao što se sve dogodilo na rođendanu, ali i naglasiti da je bilo nemoguće podnijeti javno ismijavanje. Kada se govori jezikom vlastitih osjećaja, bez direktnog napadanja, druga strana lakše razumije i prihvata poruku.
- Odnos sa svekrvom, naravno, ostaje težak. Ako snaha želi da se očuva barem površna komunikacija, nužno je postaviti jasne granice. Ona mora otvoreno reći da neće prisustvovati okupljanjima na kojima se njen identitet ismijava ili namjerno zanemaruje. To ne mora značiti prekid svih odnosa, već samo stavljanje do znanja da se ne pristaje na uvrede. Ako svekrva to ne prihvati, onda je na mužu da odluči kako će balansirati između njih dvije. U braku odgovornost nije da jedna strana uvijek popušta, nego da partneri zajedno grade pravila međusobnog poštovanja.
Važno je i unutrašnje stanje žene. Pitanje nije samo kako reagovati prema svekrvi, nego i kako pronaći unutrašnji mir. Ako svako porodično okupljanje postane izvor stresa, tada treba razmisliti vrijedi li uopšte odlaziti. Bolje je unaprijed dogovoriti s mužem rješenja – na primjer, da se uvijek osigura hrana koju ona može jesti, ili da jednostavno ne prisustvuje događajima na kojima se osjeća nepoželjno. Tako bi se izbjegle nove neprijatnosti i sačuvala stabilnost u braku.
Sve ovo pokazuje da žena nije pogriješila što je napustila proslavu. Niko ne bi trebao da trpi ismijavanje samo da bi zadovoljio tuđe prohtjeve. Njena reakcija bila je znak da poštuje samu sebe i da ne želi da neko ruši ono što gradi godinama. Ali da bi se situacija smirila, neophodno je razgovarati s mužem. Taj razgovor ne treba da se vodi oko pitanja ko je kriv, već da se usmjeri na ono što je za nju važno i na to kako očekuje njegovu podršku.
U konačnici, iskustvo kroz koje je prošla nije samo sukob sa svekrvom. To je i prilika da jasno odredi šta je u životu spremna da toleriše, a šta nikako ne. Postavljanje granica možda neće promijeniti svekrvu, ali će svakako promijeniti nju – ojačat će je i pomoći joj da zaštiti svoje dostojanstvo. Tako će, uprkos neprijatnom događaju, uspjeti sačuvati mir u sebi i izgraditi zdravije temelje za svoj brak i buduće odnose.
