U ovom članku donosimo iskrenu analizu psihologa koji objašnjava ponašanje muškaraca pred prekid veze. Saznajte koji je prvi znak da Vaš partner razmišlja o odlasku i kako ga prepoznati na vreme…
U jednom trenutku veze, presudno prestaje da bude ono što partner govori. Riječi mogu ostati iste, obećanja se mogu ponavljati, a objašnjenja zvučati uvjerljivo, ali djela počinju da šalju sasvim drugačiju poruku. Kada muškarac donese odluku da napusti ženu, taj proces gotovo nikada ne počinje naglo. Mnogo češće, odlazak se rađa tiho, iznutra, dok spolja još sve izgleda „u redu“. O ovome godinama govore psiholozi i bračni terapeuti, a kako navodi Blic Žena, muškarci u velikom broju slučajeva najprije emocionalno izađu iz veze, dok fizički odlazak dolazi tek kasnije.
- Takvo povlačenje rijetko izgleda dramatično. Nema velikih svađa, povišenih tonova niti otvorenih prijetnji raskidom. Umjesto toga, u odnos se uvlači praznina. Razgovori gube dubinu, postaju kratki i svedeni na osnovne informacije. Na pitanja kako je ili šta ga muči, odgovori se svode na „dobro“, „umoran sam“ ili „ništa posebno“. Partnerka često osjeća da je muškarac fizički prisutan, ali da je njegov um stalno negdje drugdje. Emocionalna bliskost, temelj svake veze, polako se troši, i to bez jasnog objašnjenja.
Jedan od prvih, ali često zanemarenih signala jeste prestanak dijeljenja unutrašnjeg svijeta. Muškarac koji se sprema na odlazak više ne govori o svojim brigama, planovima i strahovima. Ono što je ranije povjeravao bez zadrške, sada zadržava za sebe. Partnerka primjećuje da sve manje zna šta se zaista dešava u njegovom životu. Informacije dolaze usput, šturo ili preko trećih osoba. Kako piše Kurir, taj osjećaj da neko ko je bio blizak postaje stranac često je prvi ozbiljan alarm – ali i onaj koji se najčešće potiskuje uz nadu da je riječ o prolaznoj fazi.
- Istovremeno se mijenja i svakodnevna komunikacija. Poruke postaju suve, formalne, lišene topline. Nestaju šale, emotikoni i mali znakovi pažnje koji su ranije bili spontani. Odgovori kasne, a kada stignu, često su neodređeni i bez pravog sadržaja. Ovo, kako naglašavaju stručnjaci, rijetko ima veze sa zauzetošću. Riječ je o gubitku interesa da se emocionalna veza održava. Kada komunikacija izgubi emotivni ton, odnos počinje da liči na tehnički dogovor, a ne na partnerstvo dvoje ljudi.
Nakon emocionalne distance, često slijedi i fizička. Dodiri postaju rijetki, zagrljaji kratki i mehanični, a poljupci gube spontanost ili potpuno nestaju. Intimnost se gasi ili se svodi na naviku bez stvarne povezanosti. Prema navodima Telegrafa, važno je razlikovati povremene periode umora ili stresa od dugotrajnog obrasca hladnoće. Kada emocionalno povlačenje traje sedmicama ili mjesecima, a prati ga i fizička udaljenost, poruka je obično jasna, iako nikada izgovorena naglas.
U sredini ovog procesa često se javlja još jedan znak – pojačana kritika. Ono što je ranije bilo prihvaćeno ili tolerisano, sada počinje da smeta. Sitnice se uvećavaju, a rečenice poput „ti uvijek“ i „ti nikad“ postaju dio svakodnevne komunikacije. Psihološki gledano, kako ističe Blic Žena, ovo je često mehanizam kojim muškarac sebi racionalizuje odlazak. Lakše je napustiti odnos kada u partnerki vidi više mana nego vrijednosti, jer se tako smanjuje osjećaj krivice.
- Pažnja se sve više usmjerava van veze. Posao postaje utočište, ali i savršeno opravdanje. Radno vrijeme se produžava, telefon postaje stalni pratilac, a čak i kada je kod kuće, misli ostaju van odnosa. Pored toga, pojavljuju se nova društva, češći izlasci bez partnerke i sve manje dijeljenja detalja iz svakodnevnog života. Kada partnerka izrazi nelagodu ili postavi pitanje, nerijetko biva optužena da je posesivna, zahtjevna ili da „pretjeruje“. Prema pisanju Kurira, upravo ovakvo prebacivanje odgovornosti dodatno produbljuje emocionalni jaz. Kada se svi ovi signali povežu, ključno pitanje postaje – šta učiniti. Psiholozi upozoravaju da panika, kontrola i optuživanje rijetko donose rješenje. Mnogo je korisnije imenovati ono što se primjećuje, ali bez napada. Govoriti o vlastitim osjećajima, nesigurnostima i strahu, a ne o krivici druge strane. Iskren razgovor, koliko god bio bolan, često je jedini put ka istini, naglašavaju stručnjaci iz domaćih savjetovališta.
Postavljanje direktnog pitanja zahtijeva veliku hrabrost, ali donosi jasnoću. Neizvjesnost zna biti teža i iscrpljujuća od samog odgovora. Ako postoji makar minimalna spremnost sa obje strane, stručna pomoć može otvoriti prostor za razumijevanje i eventualni oporavak odnosa. Međutim, ako ta spremnost ne postoji, važno je sačuvati vlastito dostojanstvo i ne pokušavati da se ljubav „zasluži“ odricanjem od sebe.
U domaćim savjetovalištima za brak i porodicu, kako navodi Telegraf, često se ističe da žene predugo zanemaruju vlastitu intuiciju. Nada da će se stvari same od sebe vratiti na staro često produžava bol. Stručnjaci iz regiona upozoravaju da emocionalno povlačenje rijetko ide unazad bez otvorenog suočavanja s problemom.
- Prema iskustvima koja se dijele u domaćim medijima i psihološkim emisijama, jedna od najčešćih grešaka je čekanje da se partner „sam vrati“. U tom periodu žena često gubi samopouzdanje, preispituje sopstvenu vrijednost i pokušava da se prilagodi, dok muškarac već mentalno pravi planove van odnosa.
Na kraju, poruka koju ističu i domaći terapeuti jeste da prepoznavanje signala nije znak slabosti, već snage. Kada žena prestane da ignoriše ono što osjeća i počne da vjeruje vlastitoj percepciji, dobija izbor. Izbor da pokuša spasiti odnos na zdrav i ravnopravan način, ili da se pripremi za promjenu sa više svijesti i manje bola. U oba slučaja, istina – koliko god bila teška – donosi olakšanje. Jer veza u kojoj je jedan partner već otišao iznutra ne može se održati iluzijama, već samo iskrenošću.
