Oglasi - Advertisement

U današnjem članku govori se o jednoj od najuspešnijih Srpkinja svih vremena  ženi koja je uspela da izgradi poslovno carstvo, ali da pritom ostane čvrsto vezana za svoje korene i porodične vrednosti.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
  • Njeno ime danas zvuči moćno i prepoznatljivo u svetu biznisa – Rebeka Mekdonald, ali malo ko zna da je zapravo rođena kao Ubavka Mitić. Njena životna priča nije samo priča o bogatstvu i usponu, već i o snazi, istrajnosti, veri u sebe i dubokoj posvećenosti porodici.

Rebeka se, uprkos milijardama koje poseduje, nikada nije promenila u onom najvažnijem – ostala je ista žena koja zna ko je i odakle potiče. Sama ističe da njen najveći uspeh nije poslovno carstvo koje je izgradila, već to što je kao majka troje dece uspela da svoju decu usmeri ka pravom putu. Uvek naglašava da se uspeh čoveka meri porodicom, a ne samo poslovnim postignućima. Prema njenim rečima, čovek može vladati ogromnim kompanijama i imperijama, ali ako ne zna da upravlja sopstvenom porodicom, onda je zapravo neuspešan.

Ona deci od malih nogu pokušava da usadi skromnost i zahvalnost, svesna da veliki novac često ume da pokvari i udalji čoveka od stvarnosti. Često se priseća haljine u kojoj je stigla u Kanadu, koju i danas čuva kao podsetnik na to odakle je krenula. Za nju su milioni, luksuz i avioni samo prolazne stvari, dok je istinski identitet ono što ostaje zauvek. Upravo zahvaljujući tom stavu, mnogi ljudi koji je poznaju još iz vremena Jugoslavije svedoče da se Rebeka nikada nije promenila i da je ostala čvrsto prizemljena.

Njena životna priča započela je u Beogradu, gde je rođena 1953. godine. Odrasla je uz stroge roditelje, završila Prvu beogradsku gimnaziju i upisala medicinu – ne iz lične želje, već zbog roditeljskih očekivanja. Ipak, u njoj je postojala snažna želja za slobodom i samostalnošću. Sa samo 22 godine odlučila je da se odvoji od svega poznatog i da potraži sreću daleko od domovine – u Kanadi. To je bio trenutak koji joj je promenio život i otvorio vrata ka potpuno novom svetu.

  • Po dolasku u Kanadu, Rebeka nije imala ništa osim odlučnosti i ambicije. Prvi veliki poslovni korak napravila je 1986. godine kada je iskoristila nove mogućnosti koje su se otvorile na tržištu prirodnog gasa u Ontariju. Njena prva kompanija nije dugo trajala, jer su cene gasa naglo pale i posao je počeo da gubi profit. Ipak, Rebeka se nije predala – naprotiv, neuspeh ju je dodatno motivisao. Godine 1997. osnovala je novu kompaniju pod imenom Ontario Energy Savings, iako je počela gotovo od nule. Nekoliko godina kasnije, kada su cene gasa ponovo porasle, njena vizija i istrajnost počele su da daju rezultate. Tako je nastala Just Energy Inc., kompanija koja je vremenom izrasla u međunarodni gigant, prisutan i na američkom i na evropskom tržištu.

Zbog svojih izuzetnih poslovnih dostignuća dobila je nadimak “kraljica nafte i gasa”. Njen trud i vizija nagrađeni su mnogim priznanjima, među kojima je i titula preduzetnice godine u Kanadi. No, ono što Rebeku izdvaja nije samo uspeh u poslovnom svetu, već i njena humanost. Veliki deo svog bogatstva odlučila je da podeli kroz donacije i humanitarni rad. Tako je, između ostalog, donirala tri miliona dolara čuvenoj bolnici Maunt Sinaj u Torontu za istraživanje i borbu protiv reumatoidnog artritisa – bolesti sa kojom se i sama suočila.

Rebeka je žena koja se uvek zalaže za jednakost i hrabrost žena u poslovnom svetu. Često provodi vreme sa mladim devojkama i ženama, podstičući ih da veruju u sebe i da se bore za svoje ciljeve. Ističe da nije fer kriviti muškarce za neuspeh žena, već da svako mora da stoji iza svojih odluka i izbora. Po njenim rečima, upravo ju je život u Srbiji naučio istrajnosti i borbi, pripremivši je bolje za Zapad nego što bi to ikada mogla sama zapadna kultura.

Ona nije samo poslovna žena – Rebeka je i veliki vernik i poštovalac srpske tradicije. U Torontu je podigla crkvu nalik na Studenicu, čime je želela da zadrži duh svoje domovine i prenese ga i na buduće generacije Srba koji žive daleko od otadžbine. Time je pokazala da uspeh ne mora značiti zaborav svojih korena, već da upravo kroz njih čovek crpi snagu da ide dalje.

  • Kada govori o svom životu, Rebeka uvek naglašava da bi sve ponovo uradila isto, bez obzira na prepreke i teškoće. Njen put bio je ispunjen borbama, neuspesima i usponima, ali je u svemu tome ostala verna sebi i svojim vrednostima. Njena priča podseća da se prava veličina ne meri samo bogatstvom, već sposobnošću da se očuva skromnost, humanost i porodica.

Na kraju, Rebeka Mekdonald je primer da uspeh nije privilegija, već rezultat istrajnosti, rada i vere u sopstvene snove. Ona je dokaz da žena može da stvori svoje carstvo, da ostane prizemna i da inspiriše druge da se bore za svoj put, bez obzira koliko on bio težak. Njeno ime danas stoji rame uz rame sa najvećim svetskim preduzetnicima, ali ono što je čini jedinstvenom jeste činjenica da je nikada nisu promenili ni novac ni moć – ostala je žena koja zna ko je i odakle je krenula.