Priča o životu i borbi Dragane Ćosić, omiljene voditeljke Studija B, i danas nosi snažnu poruku o hrabrosti i istrajnosti.
- Njena sudbina, kako navodi „Kurir“, ne prestaje da potresa javnost jer je riječ o ženi koja je i u najtežim trenucima umjela da nosi osmijeh kao svoj najveći štit. Od trenutka kada je prvi put čula strašnu dijagnozu, pa sve do posljednje godine života, u kojoj se suočila sa najtežim oblikom bolesti, Dragana nikada nije odustala od svoje prirodne vedrine i snage. Oni koji su je poznavali svjedoče da nije imala strah da progovori o onome što je prolazila, a još manje da bude podrška drugima. Upravo zato njena priča i danas odjekuje snagom koja inspiriše.
Sve je počelo kada je imala samo dvadeset osam godina, u periodu koji je trebalo da bude ispunjen pripremama za venčanje i slatkom tremom pred novi životni početak. Umjesto toga, Dragana se neočekivano susrela sa brutalnom realnošću – dijagnostikovan joj je zloćudni tumor dojke. Ipak, umjesto da potone pod teretom šoka, ona je ostala vjerna sebi. Razmišljala je o detaljima venčanice, o muzici, o slavlju sa porodicom i prijateljima, jer nije željela da dopusti da bolest preuzme kontrolu nad njenim životom. U jednoj ispovijesti otkrila je da je vijest dobila sasvim slučajno, gotovo usput, što je dodatno doprinelo njenom iznenađenju, ali i odluci da ostane smirena.
- Tada je postala najmlađi pacijent na odeljenju onkologije. Iako se mnogi u tim godinama tek spremaju da započnu svoje prve ozbiljne životne korake, nju je dočekalo nešto što bi mnoge slomilo. No, operacija je prošla uspješno, a Dragana se, kao da se ništa nije desilo, vratila poslu, svakodnevnim obavezama i društvenim aktivnostima. Ta sposobnost da se iz najteže situacije vrati u normalan život postala je njeno prepoznatljivo obilježje.
Ali život je imao još jedno teško iskušenje za nju. Deceniju nakon prve operacije, tijelo je počelo da joj šalje signale da nešto nije u redu. Najprije su to bili bolovi u kičmi, koji su djelovali bezazleno, ali su ubrzo prerasli u vrtoglavice koje su je zabrinjavale. Tek posle brojnih pretraga, ljekari su ustanovili da se suočava sa novim neprijateljem – tumorom na mozgu. Kada je čula dijagnozu, kako prenosi „Blic“, svima je priznala da ju je drugi put pogodilo mnogo jače. Dobro je znala proceduru, terapije, neizvjesnost i umor koji dolaze. Uprkos tome, donijela je odluku da se ne preda. Ako je prvi put bila iznenađena, drugi put je bila borac koji zna koliko je ulog velik.
- Operacija na mozgu morala je da se izvrši hitno, a zatim je slijedio dug period hemoterapija i oporavka. Iako je proces bio bolestan i iscrpljujući, ona je i dalje držala svoju glavu visoko. Govor joj je oslabio, kretanje je bilo otežano, ali nije dopustila da se povuče iz života. Tokom oporavka, izgubila je kosu, a umjesto da se krije, izlazila je među ljude, ulazila u kafiće, šetala gradom, često sa osmijehom koji je bio njen lični vid prkosa. U jednom intervjuu rekla je da joj je upravo to bilo važno – da ostane ona, da ne dozvoli da bolest oblikuje njen identitet.
Taj njen stav, koji mnogi opisuju kao nevjerovatnu mentalnu snagu, nije se ogledao samo u smehu i izlascima, već i u upornosti kojom je pokušavala da povrati sve funkcije koje je bolest oduzela. Radila je sa logopedom, učila ponovo da govori iz dijafragme, a mnogi pamte da joj je upravo kratka, kovrdžava kosa koja je izrasla nakon terapija postala simbol drugog životnog početka. Govorila je da joj je svaki mali napredak bio nova pobjeda, a svaki dan – razlog da vjeruje da se vrijedi boriti.
- Jedna scena iz bolnice duboko joj se urezala u pamćenje i oblikovala njen odnos prema bolesti. Dok je ležala u sobi, često je slušala ženu koja je neprestano plakala. U jednom trenutku je shvatila da tuga i strah ne pomažu nikome. To je bio trenutak kada je shvatila da je stav ono što čovjeku ostaje kad sve drugo padne. Upravo zbog toga nije željela da krije svoju priču. Isticala je da će možda, baš zahvaljujući njenim riječima, neko ko je u istoj borbi pronaći tračak nade. O tome je, prema navodima „Hello!“, govorila otvoreno i bez zadrške.
Njena profesionalna karijera bila je jednako impresivna kao i njen ljudski karakter. Od 1996. godine bila je jedno od najprepoznatljivijih lica Studija B. Mnogi su je jutrom dočekivali uz emisiju „Beograde, dobro jutro“, a popodne uz „Beograde, dobar dan“. Kasnije je obilježila kultnu emisiju „Beograd noću“, kroz koju je grad predstavila iz različitih uglova, sa toplinom i jednostavnošću koja je bila prepoznatljiva samo njoj. Njene emisije nisu bile samo informativne – imale su dušu, a to je ono što se uvijek pamti.
- Dragana Ćosić preminula je 15. decembra 2015. godine, ali njen uticaj i način na koji je živjela nastavljaju da inspirišu. Njena priča nije samo o bolesti, već o izboru da se i u najmračnijim trenucima traži svjetlo. O tome da se život, sa svim ranama i izazovima, i dalje može voljeti. Njen put podsjeća da hrabrost nije odsustvo straha, već uspravan hod usprkos njemu.
Danas, godinama nakon njene smrti, i dalje se prepričava kako je ostala postojana, kako nije dozvolila da se preda, i kako je vjerovala da je svaki novi dan poklon. O toj njenoj snazi svjedoče ljudi, emisije koje je stvarala, i priče koje su ostale iza nje. Zato nije čudo što se njeno ime i dalje izgovara sa poštovanjem i blagom tugom – ona je bila žena koja je živjela punim plućima, čak i onda kada joj je dah oduzimala najteža bolest. Upravo zato, kako ističe „Kurir“, Dragana ostaje simbol borbe, osmijeha i neiscrpne volje da se ide dalje, bez obzira na prepreke.
