Priča o sestrama Nini i Nataši počinje u siromašnom selu u Rusiji, gdje su kao male djevojčice odrastale u jednoj od najtežih mogućih životnih priča.
- Dok su druga djeca slušala bajke i živjela bezbrižan život, baš te iste noći one su provodile lutajući pustim ulicama, dok su im roditelji tonuli u dubine alkoholizma i zanemarivanja. Kada su imale samo tri i pet godina, sudbina im je presudno promijenjena – oduzete su od svojih roditelja, a zatim i odvojene. Nina je usvojena u Španiji, dok je Nataša ostala u Rusiji, u hladnim zidovima sirotišta.
Ono što je uslijedilo za Ninu bio je novi početak. Usvojena i odvedena u Španiju, postala je dio porodičnog doma punog topline i brige. Međutim, ni u novom životu nije mogla potpuno izbjeći sjenke prošlosti. Sjećanja na sestru vraćala su se s vremenom, a posebno nakon što je postala majka i počela razmišljati o svom djetinjstvu. Deset godina je tragala za sestrom, vjerujući da je negdje tamo, da je živa, i da je možda – iako davno razorena razdvajanjem – negdje čeka veza koja im je oduvijek pripadala.
- Ipak, Nina nije mogla ni zamisliti hva je Natašu sve snašlo. Dok je Nina rasla u sigurnosti doma u Španiji, Nataša je prolazila kroz nezamislive traume. Poslije nekog vremena u sirotištu, kratko je okusila normalan život – upisala se na fakultet, počela studirati slikarstvo i imala dečka s kojim je živjela. Ali onda se sve srušilo: dečko je preminuo, a pogrešni ljudi su iskoristili njenu ranjivost, prevarili je i ostavili bez doma.
Ubrzo nakon toga, 2023. godine, počeo je najgori period Natašinog života. Otišla je na privremeni posao sa nadom da će stvoriti novi početak. Međutim, umjesto toga, oteta je i zatvorena u podrum, gdje je mjesecima bila zlostavljana, premlaćivana i silovana. Kada je njeno tijelo odbilo da izdrži još, napuštena je na ivici života, ostavljena u kući rođaka. Ono što je ostalo od nje bila je tek sjenka djevojke koja je pokušavala da preživi još jedan dan.
- Jedna žena iz Rusije, Julija, našla se u ovoj priči sasvim slučajno, kada je putem društvenih mreža do nje došla poruka od Nine, koja je i dalje tvrdoglavo tražila svoju sestru. Julija je odlučila da pomogne i preko društvenih mreža i lokalnih kontakata uspjela da pronađe ljude iz sela gdje je Nataša odrasla. Njihova istraga trajala je tri sedmice i završila se otkrićem.
Situacija koju su zatekli bila je zastrašujuće bolna. Nataša je živjela u trošnoj kući sa starim rođakom, potpuno zanemarena, bez osnovnih uslova za život. Fizički i psihički slomljena, izgubila je sluh, vid, pamćenje i normalnu govornu funkciju. Njeno mentalno zdravlje bilo je ozbiljno narušeno, a komunikacija gotovo nemoguća. Prijatelji koji su je nekada poznavali bili su šokirani kako je sudbina od nje učinila osobu koja jedva da više prepoznaje sebe.
- Lokalna zajednica počela je da se okuplja oko nje – skupljali su hranu, odjeću i pokušavali da joj pomognu. Zahvaljujući dobroti neznanaca, uspjela je da se smjesti u lječilište. Paralelno s tim, Nina je iz Španije organizovala pomoć i redovno slala potrebne stvari, iako nije mogla lično doći u Rusiju zbog tek rođene bebe. Sve što je želela bilo je da se Nataša oporavi dovoljno da može doći kod nje, u toplinu doma koji joj je uskraćen cijeli život.
U oktobru su se sestre ponovo vidjele – makar putem video poziva. U trenutku koji je trajao kao vječnost, dvije žene, razdvojene skoro cijeli život, gledale su jedna u drugu, ali nisu mogle da se potpuno prepoznaju. Julija je prevodila, jer jedna više nije znala svoj maternji jezik, a druga više nije mogla da razumije riječi. Ali ono što je ostalo bila je emocija – sirova i duboka.
- Domaći izvori koji su objavljivali slične potresne priče iz regiona pomažu da se razumije koliko su ovakve sudbine česte, i koliko je važno da javnost ne okreće glavu. Tako beogradski portal “Žena.rs” često ističe primjere problema u sistemu dječije zaštite i posledica zanemarivanja. (Izvor: Žena.rs)
Slično tome, “Blic Žena” je objavio niz tekstova o nasilju nad ženama u Srbiji, ističući kako je neophodno osnažiti društvo da reaguje bravovremeno. (Izvor: Blic Žena)I portal “Telegraf.rs” redovno donosi priče o preživjelima iz društveno rubnih slojeva, upozoravajući na obavezu nas kao zajednice da im pružimo podršku i ne dozvolimo da ostanu nevidljivi. (Izvor: Telegraf.rs)
Kako se priča nastavlja, Nina je odlučila da zauvijek obilježi svoju sestru – tetovirala je njen datum rođenja, kao podsjetnik na ljubav koja nikada nije nestala. Ovaj čin pokazao je kako otporna i moćna može biti povezanost između ljudi, čak i onda kada vrijeme i život učine sve da je izbrišu.
Iako ih sada dijele kilometri, jezik i trauma, ono što ih ponovno spaja jeste nada – nada da će se jednoga dana zaista zagrliti, nadoknaditi izgubljene godine i stvoriti uspomene koje niko neće moći izbrisati. Ova priča podsjeća da, bez obzira koliko život bio nemilosrdan, tu su ljudi koji vjeruju u dobrotu i ne odustaju – dok ne stignu do istine.
