Jedna od najpoznatijih balkanskih zvijezda, Svetlana Ceca Ražnatović, godinama je isticala da je njen odnos prema vjeri duboko usađen još u djetinjstvu.
- Odgajana u tradicionalnom pravoslavnom duhu, uvijek je naglašavala da joj je taj temelj pomogao da se u nekim od najtežih životnih trenutaka održi, uprkos svemu što se o njoj pisalo ili govorilo. Kako „Kurir“ otkriva, upravo zbog takvog odnosa prema duhovnosti, njeno prijateljstvo sa episkopom Stefanom Šarićem izraslo je u jedan od najvažnijih aspekata njenog života.
Pevačica je više puta govorila kako se često obraća svom duhovniku i kako joj razgovori sa njim pomažu da razumije, prihvati i prebrodi okolnosti koje ponekad izgledaju kao nepremostive prepreke. Govorila je da čovjek ponekad dođe u situacije iz kojih misli da nema izlaza, ali da je upravo snaga vjere ono što ga može podići. „Blic“ navodi da je Ceca 2011. godine, u periodu kada je bila u kućnom pritvoru, prvi put ozbiljnije započela post, i to nakon razgovora sa tadašnjim monahom Stefanom.
- Do tada je poštovala pravilo da su srijeda i petak dani kada se drži post, ali tada je odlučila da ga upražnjava u potpunosti, prilagođavajući se pravilima svake crkvene sedmice. Ona i njena porodica, pričala je ranije, već više od decenije praktikuju post, bilo da se radi o obrocima na ulju ili vodi. U tom periodu više puta je isticala da duboko vjeruje da je Bog u nekoliko navrata doslovno spasio njenu porodicu i nju samu, ali da postoje stvari koje ostaju samo između čovjeka i Boga, daleko od očiju javnosti.
Episkop Stefan je u javnosti otvoreno govorio o tome kako su se upoznali i kako je njegovo mišljenje o njoj vremenom dobilo sasvim drugačiji oblik. Priznao je da prije monaškog života nije slušao vrstu muzike kojom se Ceca bavi, pa je u prvi mah imao i izvjesnu rezervu. Ipak, nakon ličnog upoznavanja, shvatio je da slika koju su mediji pravili godinama nema mnogo veze sa onim što je zatekao u realnosti. Isticao je da je ona već tada bila osoba koja zna šta želi, ali i šta neće dozvoliti sebi u životu. Govorio je da je izgrađena, čvrsta i jasna u svojim namjerama, ali i da posjeduje vrijednosti koje danas rijetko ko pokazuje. Posebno je naglasio da je u duhovnom smislu jedna od njegovih najboljih „učenica“.
- Objašnjavao je da Ceca ozbiljno shvata savjete koje dobija, te da ima iskrenu želju da napreduje, mijenja se i duhovno razvija. Tokom godina, prema njegovim riječima, postala je potpuno drugačiji čovjek nego što su je mnogi zamišljali. Naglašavao je da su osude česte i lake, ali da on vjeruje da će oni koji olako sude drugima jednom morati da se suoče sa sopstvenim slabostima.
- Govorio je i o tome da je Crkva otvorena za svakoga — i za najvećeg grešnika i za ljude koji tragaju za smislom — te da niko nema pravo da presuđuje drugima. Ono što je posebno izdvajao jeste činjenica da mu je pevačica povjerila sve svoje tajne, bez zadrške, što je za njega bio neočekivano veliki teret. Otvoreno joj je rekao da je hrabrost koju je pokazala time što se ispovijedila vrijedna divljenja, ali da njen čin istovremeno stavlja ogromnu odgovornost na njegova leđa. Upoznati nečiju intimu na tom nivou, govorio je, rijetko je, pogotovo kada je riječ o osobi koja je pod tolikim lupom javnosti.
Pevačica je u više navrata opisivala svoje odrastanje i odnos sa vjerom. U razgovoru za „Objektiv“, opisala je da je njena majka, kao učiteljica, veoma ozbiljno shvatala prenošenje tradicije. Zajedno sa sestrom, odlazila je nedjeljom na liturgije, učila o običajima i pripremala se za svaki praznik s velikim poštovanjem. Istakla je da se vjera doživljava drugačije u svakom životnom dobu — ono što je dijete od pet godina, mlada osoba od petnaest i odrasli čovjek od trideset osjećaju, nikada nije isto. Razumijevanje i percepcija mijenjaju se sa godinama, iskustvom i brojnim situacijama koje čovjek preživi.
- Dodatno je naglasila da voli da posjećuje manastire, ne samo u Srbiji, već i u drugim zemljama. Kao posebno iskustvo izdvojila je putovanje u Jerusalim, gdje je, kako kaže, prvi put osjetila energiju koja se ne može opisati riječima. Taj grad joj je, objašnjavala je, ponudio mogućnost da se istovremeno suoči sa modernim svijetom i bogatom istorijom koja je oblikovala civilizaciju. Hodajući njegovim ulicama, imala je osjećaj da prelazi granicu između sadašnjosti i prošlosti — i da se na svakom koraku sudaraju epohe stare hiljadama godina. Govorila je da je fascinirana izraelskom kulturom, načinom života i duhom koji nosi svaki kamen tog svetog mjesta.
Kroz cijelu njenu priču provlači se motiv upornosti, potrage za mirom i unutrašnjom snagom. Iako je njeno ime decenijama povezivano sa brojnim i često kontradiktornim pričama, ona se trudila da zadrži ono što smatra najvažnijim — vjeru, porodicu i stabilnost. Upravo kroz takav pogled na život, njen odnos sa duhovnikom dobio je posebno mjesto, kao oslonac i putokaz u trenucima kada se činilo da je bura jača od nje.
- Pri završetku priče, važno je istaći da „Telegraf“ napominje kako je Ceca mnogo puta pokazala da se ne libi da govori o svojoj duhovnosti i da javno prizna koliko joj je vjera pomogla. Dok se mnogi bave spoljnim sjajem njene karijere, ona je više puta jasno stavila do znanja da njen unutrašnji život ima sasvim drugačiju boju — tihu, duboku i ličnu. Upravo zato, oni koji su joj najbliži tvrde da se iza glamura krije žena koja se godinama bori da očuva vlastiti mir i da uči da svakodnevicu sagleda s više smirenosti nego ranije.
Tako se i njena ispovijest, o kojoj je govorio episkop Stefan, uklapa u širu sliku jedne ličnosti koja je, bez obzira na sve uspone i padove, ostala usmjerena ka onome što joj daje snagu. A da taj put nije lak, ni za nju ni za one koji je prate, najbolje pokazuje činjenica da je i njen duhovnik priznao da je povjerenje koje mu je dala ogroman izazov, ali i čast. I dok se on trudi da ostane dostojan tog povjerenja, ona nastavlja da kroz vjeru traži odgovore, snagu i mir, svjesna da su upravo to najvrijednije stvari koje čovjek može da pronađe u životu
