Prema onome što „Blic“ već godinama ističe u različitim analizama o potrošačkim navikama na Balkanu, sve veći broj građana Srbije i regiona okreće se kupovini polovne garderobe, ne samo iz ekonomskih razloga nego i zbog praktičnosti i želje za održivijim načinom života.
- Ulice gotovo svakog grada danas kriju najmanje nekoliko takvih radnji, a kupci u njih ulaze jednako spontano kao i u klasične butike. Iako je mnogima do nedavno bilo nepoznato odakle tačno stiže odjeća koja se prodaje u ovim prodavnicama, interesovanje za porijeklo robe sve više raste. U vremenu kada se većina ljudi trudi kombinirati štednju sa stilom, ova tema postaje posebno značajna.
Kada se posmatra čitav lanac koji stoji iza second-hand trgovina, otkriva se da je riječ o izuzetno razvijenoj mreži uvoza i distribucije. Prema podacima institucija koje prate ovu oblast, polovna odjeća ulazi u Srbiju iz više od pedeset država, što ovu industriju čini mnogo ozbiljnijom nego što se na prvi pogled čini.
- Najveći dio robe dolazi iz zemalja Evropske unije, Velike Britanije, Švajcarske, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Australije. To su tržišta gdje je potrošnja mnogo veća, a kupci često mijenjaju garderobu, pa veliki dio odjeće ostaje gotovo netaknut. Takvi komadi zatim pronalaze svoj put do naših prodavnica, gdje mnogi kupci otkrivaju da se za vrlo mali iznos može pronaći kvalitetan komad garderobe koji često izgleda kao nov.
Naravno, nije svaka radnja jednako uspješna, o čemu je „Kurir“ više puta pisao kroz različite reportaže o stanju u second-hand prodavnicama. Dok jedne radnje uspijevaju svakodnevno privlačiti veliki broj kupaca zbog jasne selekcije i kvalitetne robe, druge vrlo brzo nestaju sa tržišta jer nisu uspjele ostvariti standarde koje kupci danas očekuju. U boljim radnjama moguće je pronaći raznovrsnu i brendiranu odjeću, ponekad i komade svjetski poznatih modnih kuća koji se, zahvaljujući dobrom održavanju, prodaju po vrlo pristupačnim cijenama. Međutim, postoje i trgovine u kojima se primijeti nedostatak pažnje u odabiru robe, pa se u asortimanu nađu i komadi koji su previše pohabani ili oštećeni. Takva situacija često narušava povjerenje kupaca.
- Cjelokupna procedura uvoza polovne odjeće podliježe pravilima i kontroli. Carinska uprava Srbije, prema propisima koje je definisalo Ministarstvo za zaštitu životne sredine, sprovodi detaljan nadzor nad time šta ulazi u zemlju. Još ranije donesene upute, poput one iz 2004. godine, jasno razdvajaju odjeću koja se može smatrati kvalitetnom i dozvoljenom za uvoz, od one koja se definiše kao otpad. U prvu kategoriju spada takozvana „ekstra klasa“ ili prva klasa polovne odjeće — komadi koji su skoro pa novi, dobro očuvani i bez ozbiljnih oštećenja. Takvoj odjeći nije potrebna posebna dozvola.
S druge strane, pohabana, poderana ili zaprljana garderoba tretira se kao tekstilni otpad, pa je njen uvoz zakonom zabranjen. Svaki artikal mora imati detaljnu specifikaciju i jasnu klasifikaciju kako bi se u svakom trenutku moglo tačno znati šta se nalazi u kontejnerima i kamionima koji pristižu na granicu. To carinskim službenicima omogućava da brzo i precizno reaguju u slučaju nepravilnosti i spreče ulazak neadekvatne robe na tržište.
- Posebno zanimljiv detalj, koji je nedavno istaknuo i „Nova.rs“, jeste činjenica da je uvoz rabljene obuće u Srbiju u potpunosti zabranjen. Razlog leži u tome što se obuća, za razliku od odjeće, ne može temeljno dezinfikovati niti dovesti u stanje koje bi bilo potpuno sigurno za dalju upotrebu. Zbog toga se sva korišćena obuća automatski kategorizira kao otpad i ne može se unijeti čak ni u okviru humanitarnih pošiljki. Kada roba jednom prijeđe granicu, carinski organi više nemaju odgovornost za njeno daljnje kretanje — taj dio preuzimaju druge institucije koje prate tržište i kontroliraju rad trgovina.
Rast popularnosti second-hand kupovine među građanima ne treba posmatrati samo kao ekonomski izbor, nego i kao iskaz šire promjene u društvenoj svijesti. Ovakav način kupovine mnogima pruža mogućnost da uštede, ali i da doprinesu smanjenju otpada. U trenutku kada se sve više govori o održivosti, zaštiti životne sredine i smanjenju štetnog utjecaja modne industrije, ponovna upotreba odjeće postaje značajan društveni trend. Kupci na taj način produžavaju vijek garderobi, daju joj novo značenje i sprečavaju da završi na deponijama.
- Odjeća koja se prodaje u ovim radnjama uglavnom dolazi iz domaćinstava koja se odluče riješiti viška stvari. Mnogi ljudi sortiraju svoje ormare, doniraju ili prodaju komade koje više ne nose, a neki čak sarađuju direktno sa organizacijama koje prikupljaju odjeću. Kada odjeća stigne u distributivne centre, prolazi kroz proces detaljnog pregleda, sortiranja i čišćenja. Cilj je da svaki komad koji se pojavi u prodaji izgleda uredno i bude u stanju koje kupci mogu bez brige koristiti.
Kupovina u second-hand radnjama također pruža poseban osjećaj zadovoljstva jer kupci često otkrivaju jedinstvene komade koje je gotovo nemoguće pronaći u klasičnim buticima. To doprinosi stvaranju autentičnog stila, a mnogi ljubitelji vintage odjeće smatraju ovakve trgovine pravim malim blagom. Pritom, cijene su znatno niže od cijena u regularnim radnjama, što ovu opciju čini dostupnom širokom krugu ljudi.
- Kod kupovine polovne odjeće ipak se preporučuje oprez. Potrebno je pažljivo pregledati svaki komad, obratiti pažnju na tragove korištenja, eventualne mrlje ili oštećenja. Kupac koji se drži ovih pravila može pronaći garderobu koja izgleda gotovo kao nova, a pritom uštedjeti značajan iznos novca. Takva praksa omogućava da se, osim ekonomičnosti, zadrži i određeni nivo kvalitete u svakodnevnom odijevanju.
Na kraju, kako navodi i „RTS“ u svojim emisijama posvećenim savremenim potrošačkim navikama, second-hand trgovine postaju više od mjesta kupovine. One predstavljaju simbol promjene odnosa prema modi i potrošnji. Kroz njih se spaja potreba za štednjom, briga o okolišu i želja za ličnom kreativnošću. U vremenu kada se stvari brzo odbacuju, a potrošnja raste, ove radnje podsjećaju na jednostavniji i održiviji način života. Zato se njihov značaj ne mjeri samo brojem kupaca nego i utjecajem koji imaju na buduće generacije koje uče da se vrijednost predmeta ne mjeri samo time što je nov
