U današnjem članku prisjećamo se tragične sudbine jednog od najvoljenijih muzičara sa prostora Balkana Tošeta Proeskog.
- Na današnji dan prije osamnaest godina region je potresla vijest da je mladi makedonski pevač, tada star samo 26 godina, izgubio život u teškoj saobraćajnoj nesreći. Vijest je odjeknula kao grom iz vedra neba jer je Toše bio simbol dobrote, talenta i energije koja je osvajala ljude gdje god bi se pojavio. Njegova prerana smrt ostavila je prazninu koju njegovi fanovi, prijatelji i porodica i danas osjećaju.
Ono što čini njegov odlazak još bolnijim jeste činjenica da je svega nekoliko sati prije nesreće dao svoj poslednji intervju. U tom razgovoru otkrio je emocije koje rijetko ko očekuje od mladog čovjeka na vrhuncu popularnosti. Umjesto da priča o novim planovima, pjesmama i koncertima, on je iskreno priznao da je umoran od slave i svega što nosi život javne ličnosti.
Govorio je kako mu je najveća želja da makar jedan dan provede poput običnih ljudi – da se probudi, prošeta gradom, ode u kupovinu ili sjedne u kafić, a da ga niko ne prepoznaje. Nažalost, takav trenutak mira nikada nije doživio od kako je postao poznat. Popularnost mu je, kako je govorio, donijela mnogo lepog, ali i ogromnu težinu koju je nosio na svojim leđima.
Priznao je i da pravi greške, baš kao i svi drugi ljudi. Iako su ga mnogi videli gotovo kao anđela, on je želeo da pokaže da je daleko od savršenstva, ali isto tako i od ružnih priča koje su se ponekad vezivale uz njegovo ime. Njegove reči odavale su tugu, ali i želju da se oslobodi pritiska koji mu je donosila estradna scena.
- Posebno emotivan bio je trenutak kada je rekao da više od šest-sedam godina nije imao priliku da normalno prošeta ulicama i zastane pred izlogom prodavnice. Obična stvar poput rečenice „Ovo mi se sviđa, ući ću i kupiti“ za njega je postala nedostižna. Njegova želja da se osjeti kao običan čovek bila je jednostavna, a ipak neostvariva.
- Tragična ironija sudbine ogleda se u mjestu gde je izgubio život. Nesreća se dogodila na autoputu prema Zagrebu, koji je godinama važio za jedno od najopasnijih saobraćajnih mjesta u regionu. Taj put, zbog učestalih nesreća, mnogi su nazivali ukletim. Statistike su pokazale da je više od dvije hiljade ljudi u prethodnim godinama tu doživelo saobraćajke, a među njima je, nažalost, bio i Toše.
Još jezivije zvuči podatak da je nekoliko godina kasnije na istom mjestu život izgubila i poznata hrvatska glumica Dolores Lambaša. Njena smrt na potpuno isti način dodatno je učvrstila vjerovanje da je taj dio autoputa doista koban.
Ipak, naspram svih nesrećnih okolnosti, ono što ostaje iza Tošeta jesu njegove pjesme. Njegov glas i danas se rado sluša, a mnogi obožavaoci govore kako kroz muziku osjećaju da on i dalje živi. Bio je umetnik koji nije ostavljao ravnodušnim – svaki koncert, svaka pjesma nosila je dio njegove duše.
On je u sebi nosio rijetku kombinaciju talenta i skromnosti. Bio je vedar, nasmijan i uvijek spreman da pomogne drugima. Njegova humanitarna djelovanja i toplo srce ostala su upamćena podjednako koliko i njegove balades i hitovi. Za mnoge je bio i ostao simbol dobrote, čovjek koji je pokazao da se uspjeh može graditi bez skandala i ružnih priča.
- Kada se danas govori o njemu, često se ističe da je bio svojevrsna zvijezda koja je prebrzo zasijala i ugasila se. No, iako ga nema fizički, njegova ostavština je ogromna. Mnogi mladi muzičari i danas ga navode kao inspiraciju, a njegovi fanovi svake godine obilježavaju godišnjicu njegove smrti.
U današnjem vremenu, kada je slava često kratkog daha i kada mnogi poznati ljudi podlegnu teretu javnog života, Toše ostaje primjer koliko je važno sačuvati iskrenost i čistotu duše. Njegova neostvarena želja za običnim životom zapravo je podsjetnik svima nama da cijenimo male stvari – šetnju, razgovor, trenutke mira.
Iako je prošlo osamnaest godina, bol zbog njegovog odlaska ne jenjava. Ali istovremeno, sećanje na njega ne bledi. Njegove pesme i sjećanja koja je ostavio ostaju živa, dok ljudi širom regiona i dalje pronalaze utehu u njegovoj muzici. Toše Proeski je otišao prerano, ali ono što je ostavio za sobom čini ga vječnim.
