Oglasi - Advertisement

U današnjem članku govorićemo o životnoj priči jedne od najvećih diva jugoslovenskog i srpskog filma, Milene Dravić. Rođena je 5. oktobra 1940. godine u Beogradu, gde je i odrasla.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
  • Njeni rani dani bili su obeleženi odrastanjem na Dorćolu, u tadašnjem srcu grada, a prva znanja sticala je u osnovnoj školi „Janko Veselinović“. Kasnije se upisala u Prvu mušku gimnaziju, gde je već pokazivala talenat i interesovanje za umetnost. Često je govorila da je Narodno pozorište za nju predstavljalo „prozor u svet“, a upravo tu se rodila ljubav prema glumi.

Dar za scenu prvi je prepoznala rođena sestra njenog oca Milenka, a Milena je pored škole pohađala i časove baleta. Već tada je bilo jasno da poseduje izuzetnu umetničku crtu. Njena glumačka karijera započela je krajem pedesetih godina, tačnije 1958, kada ju je u Sarajevu zapazio slovenački reditelj František Čap. U tom trenutku dobila je svoju prvu filmsku ulogu u ostvarenju „Vrata ostaju otvorena“, što je otvorilo nova vrata ka glumačkom svetu. Nakon toga usledile su uloge u filmovima „Leto je krivo za sve“ i „Uzavreli grad“, ali pravi preokret desio se 1962. godine. Tada joj je reditelj Branko Bauer ponudio glavnu žensku ulogu u filmu „Prekobrojna“. Upravo ta uloga lansirala ju je među najveće zvezde i donela joj Zlatnu arenu u Puli.

Tokom karijere osvojila je brojne nagrade – od priznanja „Velika Žanka“, „Dobričin prsten“, „Pavle Vujisić“, „Nušićeva nagrada“, pa sve do značajnih priznanja na festivalima u Kanu i Veneciji. Nosilac je čak sedam Pulskih arena i brojnih drugih nagrada koje su potvrdile njen nesumnjivi talenat. Publika ju je zavolela zbog topline, prirodnosti i posebnog šarma koji je unosila u svaku ulogu.

Pre nego što je upoznala svoju najveću ljubav, glumca Dragana Nikolića, Milena je bila dva puta udata – za režisere Vojislava Kokana Rakonjca i Purišu Đorđevića. Međutim, ni jedan od tih brakova nije ostavio toliki trag kao onaj sa Gagom. Njihova priča započela je sasvim spontano na snimanju filma „Horoskop“ 1969. godine. Gaga je kasnije govorio da je Milenu doživeo kao devojku iz kraja koju poznaje ceo život i da ga je osvojila svojom jednostavnošću.

  • Venčali su se na filmskom setu, i to u pauzi za ručak, dok su snimali film „Kako su se volele dve budale“. Kuma im je bila glumica Seka Sablić. Uprkos ogromnoj popularnosti koju su oboje imali, živeli su povučeno i skromno, nastojeći da očuvaju privatnost. Njihov brak trajao je 44 godine, ali nisu imali dece. Gaga je jednom izjavio da to smatra velikim nedostatkom, ali ne i manom, jer su svu ljubav usmerili ka svojoj rođaki Ivi, koju su doživljavali kao svoje dete.

  • Nažalost, njihovu neraskidivu vezu prekinula je smrt Dragana Nikolića 2016. godine. Ipak, njihova ljubav nije prestala da traje ni posle toga. Rade Šerbedžija jednom je ispričao kako mu je Milena, dva meseca nakon Gagine smrti, poklonila brod koji je Dragan tek završavao. Taj brod i danas plovi pod nazivom „Gaga“, sa njegovim likom u mornarskoj majici, čuvajući uspomenu na velikog glumca.

Milena je nastavila da živi sa tugom i sećanjem na muža sve do svoje smrti 14. oktobra 2018. godine. Preminula je u Beogradu nakon teške bolesti, a sahranjena je pored svog supruga na istom mestu, gde njihova imena stoje jedno uz drugo kao večni simbol ljubavi. Njihova zajednička priča postala je gotovo mitska i ostala kao primer iskrenog i dugotrajnog partnerstva.

Nekoliko meseci nakon Mileninog odlaska, objavljena je monografija Tatjane Nježić pod nazivom „Milena Dravić – Više od umetnosti“, koja je donela svedočenja brojnih umetnika. Mnogi su isticali da je ona bila sinonim za jugoslovenski film, neponovljiv osmeh i talenat koji je inspirisao generacije. Dušan Kovačević rekao je da je Milena bila „osmeh generacija i dar koji se retko može ponoviti“.

Njeno ime danas se izgovara sa poštovanjem, a njene uloge ostaju večni podssetnik na vreme kada je film bio umetnost u punom smislu te reči. Život Milene Dravić obeležila je posvećenost glumi, dostojanstvo, ali pre svega ljubav – ona prema svom pozivu i ona prema Dragan Nikoliću. Njihova priča pokazuje da prava osećanja ne prestaju ni smrću, već žive u sećanjima, umetničkim delima i simbolima koje ostavljaju iza sebe.

Kada se danas govori o Mileni, ne misli se samo na veliku glumicu već i na ženu koja je svojom toplinom, neposrednošću i prirodnošću ostavila neizbrisiv trag. Njena životna priča uči nas da umetnost i ljubav mogu trajati zauvek i da se ljudi pamte ne samo po delu koje su stvorili, već i po ljubavi koju su širili oko sebe.