U današnjem članku pišemo o odlasku glumca Nebojše Čolića, koji je ostavio neizbrisiv trag na pozorišnoj i televizijskoj sceni. Javnost ga je posebno zavoljela kroz humorističnu seriju „Kursadžije“, gdje je tumačio lik Fika Bosanca, ali njegova umjetnička karijera bila je mnogo šira i bogatija.
- Vijest o njegovoj smrti u 68. godini potresla je publiku i kolege, a potvrđena je iz Narodnog pozorišta u Subotici, gdje je proveo značajan dio svoje profesionalne karijere. Ovaj događaj ne podsjeća samo na gubitak jednog glumca, već i na prolaznost života, kao i na činjenicu da iza umjetnika ostaju uloge i sjećanja koja žive i nakon njih.
Čolić je rođen 1957. godine u Sarajevu, gdje je završio dramski studio u klasi profesora Rejhana Demirdžića. Njegov glumački talenat brzo je došao do izražaja, pa je već početkom osamdesetih godina dobio priliku da se iskaže na profesionalnim scenama. Prvi važan angažman imao je u Narodnom pozorištu u Užicu 1980. godine, dok je tokom sezone 1984/1985. bio angažovan u Subotici, gradu u kojem će kasnije ostaviti dubok trag. Njegov rad u različitim ansamblima doprinio je da se razvije kao svestran i ozbiljan glumac, sposoban da tumači i komične i dramske uloge.
Od 1993. godine postaje član pozorišta KPGT u Beogradu, poznatog po eksperimentalnim i umjetnički zahtjevnim predstavama. Tamo je sarađivao s brojnim kolegama, gradeći reputaciju posvećenog glumca. Četiri godine kasnije odlučio je da se posveti karijeri samostalnog umjetnika, što je bio hrabar korak u vremenu kada je pozorišna scena prolazila kroz mnoge izazove. Ipak, ljubav prema sceni i publici održala ga je aktivnim do penzionisanja, kada se vratio Subotici i oprostio od profesionalne scene kao član ansambla Drame na srpskom jeziku.
Upravo u Subotici je tumačio brojne likove koji će ostati zapamćeni u kolektivnom pamćenju publike. Njegov glumački izraz bio je jedinstven – znao je da spoji humor, toplinu i ljudskost na način koji je gledaoce osvajao već na prvi pogled. No, najveću popularnost stekao je kroz lik Fika Bosanca u seriji „Kursadžije“. Taj lik nije bio samo komičan, već i prepoznatljiv simbol jednog vremena i mentaliteta. Publika ga je zavoljela jer je kroz humor donosio i kritiku, ali i iskrenu sliku običnog čovjeka.
- Odlazak Nebojše Čolića izazvao je lavinu emocija među kolegama. Glumac Saša Pantić oprostio se od njega dirljivim riječima, naglašavajući njihovo prijateljstvo, podršku i smijeh koji su dijelili tokom godina. Takva svjedočenja jasno govore koliko je Čolić bio cijenjen, ne samo kao umjetnik, već i kao čovjek. Njegova skromnost, posvećenost i otvorenost ostavili su dubok trag na sve koji su imali priliku da ga poznaju.
Njegova karijera je dokaz da gluma nije samo posao, već i poziv. On je kroz svaki lik donosio dio sebe, pretvarajući uloge u životne priče koje publika pamti i osjeća. Nebojša Čolić bio je most između pozorišta i ljudi, između umjetnosti i stvarnosti. Njegov doprinos nije se ogledao samo u zabavi, već i u prenošenju poruka, u prikazivanju ljudskih slabosti i vrlina.
Smrt jednog umjetnika uvijek podsjeti na važnost kulture i njenog čuvanja. Njegove uloge, pogotovo u „Kursadžijama“, ostaće trajni dio regionalne televizijske i pozorišne istorije. Lik Fika Bosanca postao je kultni, jer je u njemu svako mogao da prepozna nekog poznatog ili dio sebe. Čolić je znao kako da kroz komediju donese i ozbiljnu poruku, što je dar koji posjeduju samo rijetki glumci.
Njegov životni put od Sarajeva, preko Užica i Beograda, pa sve do Subotice, pokazuje bogatstvo jedne karijere ispunjene umjetničkim usponima i izazovima. Bio je svjedok vremena promjena, političkih previranja i društvenih lomova, a ipak je ostao vjeran umjetnosti i sceni. To ga čini primjerom glumca koji je iznad prolaznih okolnosti gradio svoj svijet na pozornici.
- Iako ga više nema, sjećanje na Nebojšu Čolića ostaće živo kroz sve što je stvorio. Njegova publika će ga pamtiti po smijehu, toplini i ljudskosti, a kolege po prijateljstvu i profesionalnosti. On je ostavio nasljeđe koje se ne može izmjeriti brojem uloga, već emocijama koje je probudio kod ljudi. To je najveći dar jednog umjetnika i najveća potvrda da je živio smisleno.
Na kraju, Nebojša Čolić nije bio samo Fiko iz „Kursadžija“. Bio je glumac koji je znao prenijeti istinu, prijatelj koji je davao podršku, i čovjek koji je svojim životom svjedočio vrijednosti umjetnosti. Njegov odlazak je gubitak za sve nas, ali istovremeno i podsjetnik da umjetnici ne umiru – oni nastavljaju da žive kroz likove koje su tumačili i priče koje su ispričali.
