U današnjem članku, donosimo dirljivu priču koja je zauvijek promijenila život jedne žene i slona. Na samoj granici nacionalnog parka u Keniji, gdje sunce zalazi iza brda, a zrak miriše na divlji med i prašinu, dogodila se nevjerojatna situacija.
- Anna, volonterka koja je radila u stanici za divlje životinje, nije imala pojma da će jedno posebno godišnje doba donijeti promjene koje će trajati cijeli njen život.
Tog dana padala je jaka kiša, a poplave su zahvatile savanu. Blato je bilo duboko, a radio je izvještavao o katastrofalnim uvjetima u regiji. Dok je Anna bila na terenu, iznenada je začula čudan zvuk iza gustog grmlja. U početku je pomislila da je to samo vjetar, ali uskoro je shvatila da je to nešto drugo – netko je plakao, pravim, živim, očajničkim plačem.
- Kada je prošla kroz grmlje, naišla je na izuzetno emotivan prizor. U blatnjavoj rupi ležao je mali slon, potpuno prekriven blatom, s očima koje su jedva bile otvorene od iscrpljenosti. U njegovoj blizini nije bilo odraslih slonova. Krdo je vjerojatno pobjeglo zbog poplave. Anna je odmah znala da mora djelovati brzo. U vlažnim uvjetima, bez adekvatne opreme i mostova, ona je bila sama s ovim malim stvorenjima, čija je sudbina ovisila o njenoj hrabrosti i upornosti.
Bez ikakve pomoći, Anna je odlučila djelovati. Sat i pol je kopala rukama kroz blato, s tresućim rukama i izgrebanim licem. Iako je bila iscrpljena, nije se smirila dok nije uspjela podvući remen ispod malog slona i izvući ga na sigurno tlo. Kad je napokon uspijela izvući slona, slon je bio toliko iscrpljen da je odmah pao na tlo, ali je bio živ.
- Nakon što je sloniću pomogla, Anna je nježno obavila svoju jaknu oko njega, te je ostala s njim na tlu. Polako je disao, ali njezin mirni glas i nježno držanje smirivali su ga. Anna mu je šaptala: “Nisi sam sada.” Veterinari su naknadno potvrdili strašnu vijest – slonova majka je poginula u oluji. Anna je, međutim, odlučila učiniti nešto što bi mnogi smatrali nemogućim: zadržala ga je.
- Dala je malom slonu ime Mbao, što na svahiliju znači “mala daska”, jer je bio krhak poput komadića drveta nakon oluje. Anna je unajmila malu parcelu zemlje, sagradila skloniste, dovukla sijeno i počela brinuti za njega. Mbao je polako rastao, a Anna je svakodnevno osiguravala sve što mu je bilo potrebno. Slon je postao toliko vezan za nju da noću nije mogao spavati bez njezina glasa. Polako je izrastao u ogromno stvorenje, koje je svakodnevno tražilo njezinu pažnju i potporu. Iako je Mbao postajao sve veći i snažniji, on je ostao nježan i osjećajan, uvijek uz svoju prijateljicu.
S vremenom, Mbao je narastao do nevjerojatne veličine, ali je i dalje podizao surlu prema njenom licu, kao da provjerava je li još uvijek tu. Anna je odgovarala s ljubavlju, objašnjavajući susjedima da to nije kućni ljubimac, već prijatelj koji je jednostavno prevelik. Svaki put kada bi Mbao nježno položio svoju glavu na njeno rame, Anna bi osjećala da su njih dvoje stvorili neobičnu, ali snažnu obitelj. Iako su ih svi gledali s čuđenjem, Anna i Mbao su postali nerazdvojni.
Jednog večeri, dok je sunce zalazilo iza brda, Mbao je ponovno prišao Anni i nježno položio svoju glavu na njezino rame. U tom trenutku, Anna je shvatila da su njih dvoje povezani na način na koji nije mogla ni zamisliti. “Tada sam te spasila”, rekla je tiho, “a ti mene spašavaš svaki dan.” Bilo je to trenutak kada su svi problemi nestali, a samo su oni postojali: žena i slon, koji su postali obitelj, unatoč svim izazovima koji su stajali pred njima
