Ružica Pejović: Priča o ljubavi koja nadilazi sve prepreke
Na početku 20. stoljeća, u malom selu Komarani kod Prijepolja, živjela je žena koja je svojim životom ispisala istinsku legendu. Ružica Pejović nije bila samo majka pet sinova; ona je bila simbol snage i ljubavi koja prevazilazi sve društvene i vjerske barijere. U svijetu prepunom sukoba i podjela, Ružica je svojim primjerom pokazala kako se može voljeti bez obzira na razlike, čime je ostavila neizbrisiv trag u srcima mnogih. Ova priča o Ružici Pejović ne obuhvata samo njen lični život, već predstavlja i širu sliku o društvenim promjenama i izazovima s kojima se suočavala u to vreme.
U tom turbulentnom vremenu, Ružica je bila suočena s izazovima koji su se činili nepremostivima. Njeni sinovi, Luka i Risto, odabrali su različite puteve, simbolizirajući dvije suprotstavljene strane društva. Luka je ostao pristaša pravoslavlja, dok je Risto, pod imenom Alija Poturk, prešao na islam. Ova odluka ostavila je mnoge upitnike u vezi s njegovim motivima; da li je to bio čin ljubavi, potrebe ili tek rezultat društvenih pritisaka? Iako su se njihovi putevi razdvojili, Ružica nije odustala od svoje ljubavi prema obojici. Ova situacija nije bila samo lična tragedija; ona je odražavala šire društvene podjele u tom vremenu, gdje su razlike često izazivale sukobe.
Majčinska ljubav bez granica
U doba kada su predrasude i vjerske razlike često bile uzrok sukoba, Ružica je svojim postupcima pokazala da ljubav može nadvladati sve. U skladu s tradicionalnim običajima, redovito se sastajala i družila sa svojim sinovima, ne favorizirajući niti jednog. Ova hrabra odluka postala je revolucija u svojim okvirima, jer je Ružica svojim primjerom slala jasnu poruku: ljubav prema porodici ne poznaje granice. Godina 1919. ostala je zapamćena kao trenutak kada je prijatelj porodice, Andrija Bogdanović, uhvatio na fotografiji Ružicu okruženu svojim sinovima – Lukom u šajkači i Alijom u turbanom. Ova slika postala je simbol jedinstva i ljubavi, koja prevazilazi sve razlike. U trenutku kada je društvo bilo duboko podijeljeno, ova fotografija je prikazivala suprotnu sliku: sliku jedinstva i zajedništva.
Inspiraciju iz te fotografije iskoristio je Ružičin unuk, Vladimir Bogdanović, stvarajući skulpturu pod nazivom „Braća zauvek“. Ova skulptura, smještena ispred Muzeja u Prijepolju, ne samo da prikazuje majku s obojicom sinova, već i simbolizira toleranciju i suživot koji su bili ključni za opstanak zajednice. Kipar Goran Čpajak, koji je realizirao ovaj projekt, odabrao je granit kao materijal, simbolizirajući otpornost i snagu velike majke koja je vodila ljubav bez obzira na sve izazove. Ova skulptura danas služi kao podsjetnik da se ljubav i zajedništvo mogu ostvariti i u najtežim vremenima.
Naslijeđe koje inspiriše
Ružica Pejović možda nije ostavila materijalno bogatstvo, ali je svojim životom ostavila neizbrisiv trag. Njena priča je priča o ljubavi koja prevazilazi sve prepreke, koja se prenosi s generacije na generaciju. Ova poruka još uvijek odjekuje u našim zajednicama, podsjećajući nas na važnost jedinstva i poštovanja prema različitostima. Milinko Pejović, jedan od Ružičinih potomaka, s ponosom ističe koliko je važno prenositi ovu priču svojoj djeci, kako bi osigurali da se naslijeđe jedinstva ne zaboravi. U današnjem društvu, gdje su podjele sve prisutnije, Ružica nas uči da je ljubav temelj svake zajednice.
Jedan od najemotivnijih trenutaka u ovoj priči dogodio se pri susretu između potomaka Ružice Pejović, Milinka i Lutva Poturka. Ovi rođaci, koji su potekli iz porodica koje su nekada bile ujedinjene, pronašli su zajednički jezik kroz sjećanje na svoju prabaku. Njihov susret nije bio samo trenutak nostalgije, već i simbol nade za budućnost. U vremenu kada se čini da su podjele sve prisutnije, priče poput ove služe kao svjetionik koji nas podsjeća da ljubav prevazilazi sve prepreke. Ova povezanost između porodica koje su nekada bile bliske, a sada su zbog razlika razdvojene, pokazuje koliko je značajna ljubav i razumijevanje u izgradnji bolje zajednice.
Na kraju, Ružica Pejović ostaje u našim srcima kao simbol hrabrosti i neizmjerne ljubavi. Njena priča nas inspiriše da budemo bolji jedni prema drugima, da nadvladamo razlike i gradimo zajednicu u kojoj ćemo svi moći živjeti zajedno, bez obzira na sve. Njeno naslijeđe živi i danas, u svakom od nas koji vjeruju u snagu ljubavi i zajedništva, bez obzira na sve izazove koje život donosi. U svijetu koji se često suočava s nesigurnostima i preprekama, Ružicina priča o ljubavi i jedinstvu ostaje neizmjerna inspiracija za sve nas, podstičući nas da se borimo za bolje sutra, gdje će razumijevanje i ljubav prevladavati nad mržnjom i predrasudama.
