Smrt najbližih uvijek ostavlja prazninu. Nekima oduzme dah, drugima snagu, a nekima naruši zdravlje na način koji nisu mogli ni da naslute. Kada se dogodi iznenadna smrt člana porodice ili gubitak posla, čovjek ne trpi samo emocionalni bol često ti događaji izazivaju i lančane reakcije u organizmu.
- Prema iskustvu ljekara i fitoterapeuta dr Zorana Nikolića, takvi udarci sudbine snažno utiču na štitnu žlijezdu, ali i na čitav sistem unutrašnjih organa koji su duboko povezani. Naizgled jednostavna žlijezda na vratu, čuvar metabolizma i životne energije, često postaje mjesto gdje stres ostavlja najdublje tragove.
Savremeni život donosi sve više slučajeva oboljenja štitaste žlijezde kod mladih ljudi. Stručnjaci tvrde da je glavni krivac — stres. On je tihi neprijatelj svake ćelije, naročito u organima koji kontrolišu hormone i emocije. Najčešće se spominju dva oboljenja – Hašimoto i Grejvsova bolest. Iako imaju različite karakteristike, povezuje ih isto: unutrašnja oluja pokrenuta snažnim emocionalnim udarom. Dok je Hašimoto često nepoznatog porijekla, Grejvsova bolest gotovo uvijek ima okidač: smrt, gubitak ili težak šok koji mijenja čovjekov svijet za tili čas.
- Dr Nikolić potvrđuje da Grejvsovu bolest medicina klasifikuje kao čisto psihosomatsko oboljenje. To znači da je tijelo, suočeno s velikom emocionalnom krizom, preopterećeno. Hormoni se pokreću na pogrešan način, a mozak ne uspijeva da prepozna sopstvene granice. Kada tijelo prestane da sluša razum, tada nastupaju i fizičke promjene: ubrzan rad srca, pojačano znojenje, gubitak težine, pa čak i promjene u izgledu očiju. Ovo je trenutak kada doktororova dijagnoza više nije puko stanje u izvještaju – to je životna prekretnica.
Jedan od ključnih pokazatelja Grejvsove bolesti je egzoftalmus – stanje u kojem oči postaju izražajnije, gotovo ispupčene. To se dešava jer tkivo iza oka počinje da otiče, a žlijezda se ponaša kao da je tijelo pod stalnom prijetnjom. Ironično, dok čovjek pokušava da se izbori sa tugom ili šokom, njegovo tijelo istovremeno pokreće unutrašnju borbu protiv samog sebe. Kod žena je ova borba najizraženija, naročito u periodu menopauze ili perimenopauze. One čak šest puta češće obolijevaju od ovih stanja, jer je hormonska ravnoteža u tom periodu već krhka, pa stres lako postane okidač.
- U domaćim izvorima često se navodi povezanost stresa i fizičkog zdravlja. Jedan od takvih izvora je portal „Živeti Zdravo“ koji u svojim tekstovima o endokrinom sistemu navodi da „prelazak kroz traumatski događaj, poput smrti u porodici, često ostavlja vidljive posljedice na štitnoj žlijezdi i srčanom ritmu“. Taj izvor podsjeća da je uspostavljanje emocionalne podrške jednako važno kao i terapija lijekovima.
Kada je riječ o Hašimotu, bolest je tiša, često podmuklija. Imuni sistem napada sopstvenu štitnu žlijezdu, stvarajući antitijela koja polako slabe njenu funkciju. Ono što je posebno zbunjujuće, kaže dr Nikolić, jeste to da nauka još uvijek ne zna pravi uzrok ove autoimune reakcije. Zašto tijelo odluči da bude sopstveni neprijatelj? Ipak, ono što se zna jeste da su pacijenti često suočeni sa dugotrajnim umorom, povlačenjem u sebe, pa i depresijom. Pitanje ostaje: je li bolest nastala zbog emocije, ili su emocije nastale zbog bolesti?
- U razgovoru s pacijentima, primjećuje se još jedan obrazac: i najjače osobe ponekad nemaju pravi odgovor na veliki stres. Mnogi misle da su imuni, da znaju kako se izboriti sa problemima. Ali, u trenutku kada tuga postane prevelika, tijelo reaguje po sopstvenim zakonima. Dr Nikolić ističe da zagađenje, ubrzan tempo života i hronični umor dodatno oslabljavaju endokrini sistem, ostavljajući štitnu žlijezdu bez odbrane.
Zanimljivo je da se u tradicionalnoj medicini posmatra širi spoj organa – pa tako srce nije izolovan sistem, nego ga povezuju i pluća, i jetra, i čak creva. Kineska medicina, na primjer, vjeruje da svaki organ ima svoju „energiju“, a štitna žlijezda i srce čine poseban par. Kada stres obori jedan, drugi ubrzo počinje da trpi. Ovakav pogled, iako nesvakidašnji za zapadnu medicinu, otvara pitanje: da li bi i mi trebalo da štitimo emocije kao što štitimo tijelo?
- Slična razmišljanja dijeli i „Porodični Magazin“, jedan od popularnih online izvora u Srbiji. U članku o štitnoj žlijezdi, objavljenom u julu 2024., navodi se da „emocionalni šok nerijetko prvo utiče na srce, ali ubrzo taj stres izaziva lančanu reakciju koja napada štitastu žlijezdu“. Članak naglašava da su hormoni „tihi svjedoci našeg emocionalnog pejzaža“, što dodatno potvrđuje povezanost tijela i uma.
Posebno je važno istaći i to da je Grejvsova bolest daleko predvidljivija od Hašimota. Kod nje je okidač gotovo uvijek u emocijama, dok Hašimoto može nastati i bez vidljivog stresa. U oba slučaja, međutim, životni stil igra ogromnu ulogu u oporavku. Ispravna ishrana, redovna fizička aktivnost i smanjenje stresa nisu samo sugestije – one su ključni put ka očuvanju ravnoteže hormona. Čak i uz medicinske terapije, bez promjene u načinu života, tijelo se teško vraća u balans.
- Ako štitna žlijezda slabi, svi ostali sistemi postaju ranjivi. Tu su i posljedice po srce, probavu, mentalno zdravlje. Zato današnji ljekari i terapeuti sve više zagovaraju integrisani pristup liječenju: liječi se i tijelo i emocija, jer su povezani više nego što to često priznamo.
U skladu s time, portal „Zdravlje Zajednice“ u svom tekstu iz septembra 2023. piše da „stalna emocionalna napetost može izazvati kaskadu hormonskih poremećaja“, posebno u štitnoj žlijezdi. Njihovi podaci pokazuju porast autoimunih oboljenja kod mladih žena za čak 30% u posljednjih pet godina, što ukazuje na sve veću prisutnost stresa u svakodnevnom životu.
U konačnici, oboljenja štitaste žlijezde više nisu samo medicinski problem – to je društveni fenomen. Iskustva pacijenata i riječi doktora govore u prilog tome da je emocionalna stabilnost jednako važna kao i fizička snaga. Kada nekoga pogodite tugom, često pogodite i njegovo zdravlje. I zato je važno biti pažljiv – prema sebi i drugima. I da, srce i štitna žlijezda možda nisu samo fizički organi. Oni su ponekad i tiha mapa naših unutrašnjih lomova, ali i podsjetnik da tijelo uvijek pamti ono što duša prećuti.
