U današnjem članku govorićemo o životnoj priči jedne žene koja je odlučila da krene putem ljubavi, a taj put ju je odveo u zemlju drugačijih običaja, vrijednosti i izazova.
- Snježana, porijeklom iz Bosne, nije ni slutila koliko će joj se život promijeniti nakon što je putem društvenih mreža upoznala jednog Grka. Ljubav se rodila brzo, a jednako brzo stigla je i odluka o braku. Vjenčanje u Solunu trebalo je da bude trenutak radosti i početak novog života, ali umjesto bajke, Snježana se susrela sa neobičnim situacijama, neočekivanim preprekama i novim pravilima.
Na samom početku, kada je prvi put zakoračila u muževu kuću, očekivala je toplu dobrodošlicu. Njena svekrva ju je zagrlila i poljubila, što je djelovalo ohrabrujuće. Ipak, ostali članovi porodice povukli su se u svoje sobe, ostavljajući je zbunjenu. Za Snježanu je bilo šokantno što nije bilo zajedničkog posluživanja hrane; sama je otvorila frižider i poslužila se, što joj je djelovalo potpuno strano i neprijatno. Shvatila je da će prilagodba na novu porodicu biti veća nego što je mogla zamisliti.
Dan vjenčanja, koji je trebao biti najljepši, pretvorio se u niz nesporazuma i nervoze. Njena porodica, koja je stigla iz Bosne, osjećala se izgubljeno u nepoznatom okruženju. Sama Snježana suočila se s nizom problema – haljina se nije zakopčavala kako treba, pojas je ostao otvoren, a frizerka je u posljednjem trenutku povisila cijenu. Svekrva je zbog toga otkazala uslugu, pa je Snježana u panici tražila drugi salon. Dok su joj majka i sestra pomagale da se spremi, nastala je gužva i prepirka, a ona je već kasnila. Kada su konačno stigli, automobil nije mogao prići ulazu, pa je zajedno s ocem morala pješačiti uz stepenice, dok su gosti gazili njenu haljinu.
- Ipak, kada je ugledala svog budućeg muža, svi problemi na trenutak su nestali. Sama ceremonija bila je emotivna, ali i dalje puna neprijatnih detalja. Zbog vrućine, prsten joj je skliznuo s ruke. Mjesta za njenu porodicu zauzeli su drugi gosti, pa je otac odbijao da sjedne. Snježana je dugo stajala iscrpljena, dok je sve izgledalo haotično. Nakon ceremonije, riža kojom su je obasipali djelovala je radosno, ali su svi pokloni završili kod svekrve. Tek sljedećeg dana, svekrva joj je dala zlatni lančić koji je trebalo da uruči na vjenčanju.
U restoranu su se nastavile poteškoće. Umjesto pjesme koju je željela za prvi ples, puštena je druga. Torta je poslužena kasno, kada je polovina gostiju već otišla. Njeni roditelji, iako skromnih primanja, dali su izuzetno vrijedan poklon, što je Snježanu ganulo, ali osjećaj topline koji je tražila u novoj porodici nije pronašla. Posebno teško palo joj je što je morala potpisati dokument prema kojem njena buduća djeca mogu imati isključivo grčko državljanstvo. Takođe, svoje prezime nije mogla preuzeti bez muževljeve dozvole, što ju je duboko pogodilo.
Čak su i fotografi, koje je unajmila, odbili da je slikaju na plaži, jer je sunce bilo „prejako“. Kada je prošla euforija i stres, sama je uzela telefon i napravila nekoliko fotografija, želeći da sačuva bar lična sjećanja na taj dan. Na tim slikama, kako kaže, sve izgleda bajkovito, ali prava istina bila je daleko teža.
Danas, kada se osvrne na sve što je prošla, priznaje da je svadba izgledala poput sna samo na fotografijama, dok je stvarnost bila puna suznih trenutaka, stida i iscrpljenosti. Ipak, u svemu tome postojali su i trenuci iskrene ljubavi, jer je osjećala da je njen muž bio tu uz nju, i da su zajedno prolazili kroz prepreke. Grčka je postala njen drugi dom, iako još uvijek traži svoj potpuni mir u njemu.
Njena poruka na kraju priče je jednostavna, ali snažna: „Vjerujte u snove, jer kad-tad oni pronađu put do vas.“ Ta rečenica, iako kratka, najbolje opisuje snagu njenog iskustva – jer i pored svega, ljubav je bila jača od prepreka.
