U današnjem članku donosimo priču o prijateljstvu koje je, iako iskovano u teškim vremenima rata, pokazalo kako ljudskost i odanost mogu nadjačati sve prepreke. Radi se o dvojici komšija, Ljubi i Hasanu, čija povezanost postaje simbol dobrote i povjerenja.
- Oni su odrasli u istom selu, dijeleći djetinjstvo, školu i kasnije brige odraslog života. Svakodnevno su sjedili ispred kuće, razgovarali o porodici i problemima, nalazili utjehu u iskrenim razgovorima. Njihovo prijateljstvo bilo je čisto i snažno, oličenje iskrene bliskosti.
Kada su ratne godine zahvatile Bosnu i Hercegovinu, sve ono što su znali promijenilo se. Nepovjerenje i strah ušli su u živote običnih ljudi. Ljubo, Srbin iz Doboja, osjetio je teret tih dana, dok je Hasan, njegov komšija i prijatelj, odlučio da ga zaštiti. Hasan je izgovorio rečenicu koja je obilježila obojicu: „Ti si moj brat, a brat se ne ostavlja u nevolji.“ Otvorio je vrata svoje kuće, uprkos opasnosti koja je prijetila njegovoj porodici. Ljubo je isprva oklijevao, bojao se da će ugroziti prijatelja, ali prve granate nisu ostavile prostora za razmišljanje. Tako je Hasanova kuća postala utočište za cijelu Ljubinu porodicu.
Mjeseci provedeni pod istim krovom bili su teški, ali u toj kući nije bilo podjela. Hrana, iako oskudna, uvijek se dijelila. Djeca su nastavila igrati igre, nesvjesna tragedije van zidova. Zvuci eksplozija i detonacija u daljini pratili su njihove noći, ali to ih nije spriječilo da u razgovorima i tišini podržavaju jedni druge. Uprkos strahu, mržnja nije našla mjesta među njima. Ljubina i Hasanova kuća postala je svjedočanstvo da solidarnost i u najgorim vremenima može pobijediti.
Slične priče bilježe mnoge organizacije. Ljudi su, riskirajući živote, pomagali komšijama različite vjere. Statistike su bilježile broj žrtava, ali ovakve priče podsjećaju da iza brojki stoje ljudi i njihova djela. Ljubino i Hasanovo prijateljstvo nadilazilo je sve granice koje je rat pokušao nametnuti.
- Po završetku rata, Ljubo je odlučio preseliti se u Novi Sad. Želio je započeti novi život sa porodicom, pronaći sigurnost i mir. Ipak, odlazak je bio bolan, a rastanak s Hasanovom porodicom još teži. Suze su tekle dok su se grlili i obećavali da će se ponovo vidjeti. Ljubo je znao da mu je život dugovao Hasanu, a prijatelj mu je postao brat po izboru. U Novom Sadu pronašao je posao i stabilnost, ali u mislima je stalno nosio sliku prijatelja koji mu je spasio život.
- Nažalost, vijest koja je ubrzo stigla srušila je sve nade o ponovnom susretu. Hasan je izgubio život pogođen zalutalim metkom dok je pomagao staroj komšinici. Stradao je u običnom, svakodnevnom činu dobrote. Ljubo nije mogao vjerovati da je čovjek koji je pokazao toliko hrabrosti i ljudskosti otišao na tako tragičan način. Bol ga je pogodila dublje nego što je mogao opisati, jer nije imao priliku da mu se posljednji put zahvali i oprosti.
Takvi slučajevi nisu bili rijetkost. Hiljade ljudi u ratu izgubilo je živote upravo dok su pomagali drugima, donoseći hranu, vodu ili drva. Hasan je postao još jedan primjer kako i najobičnija humanost može nositi smrtonosne posljedice.
Danas, decenijama kasnije, Ljubo i dalje živi u Novom Sadu. Njegova djeca su odrasla, a unuci trče kroz dvorište, unoseći radost u njegove dane. Ipak, u njegovom srcu i dalje postoji osjećaj zahvalnosti prema prijatelju. Svake godine, na godišnjicu Hasanove smrti, Ljubo pali svijeću i u tišini se pomoli. Unucima priča o Hasanu, nazivajući ga „više od brata“. Uči ih da ljudskost ne poznaje granice, da vjera ili nacija nikada ne smiju stati između ljudi.
Priče poput ove važan su dio kolektivnog sjećanja. Dokumentacioni centri i udruženja ističu kako je potrebno čuvati uspomene na solidarnost među ljudima, jer su one temelj procesa pomirenja. Ljubina i Hasanova priča ne govori samo o prijateljstvu, već o vrijednostima koje bi svijet trebao njegovati i danas – hrabrosti, povjerenju i spremnosti da se pomogne drugome.
Na kraju, ono što ostaje jeste pouka. Ljubo je preživio zahvaljujući Hasanu, ali ono što prenosi na svoje potomke nije samo priča o spašavanju. To je priča o ljubavi, vjeri u čovjeka i moći prijateljstva. Hasan je otišao, ali njegova žrtva i ono što je predstavljao ostalo je zapisano u sjećanju. Ljubo živi, ali i svjedoči da u najmračnijim vremenima svijetle najčistije ljudske vrline.
