Psi već generacijama zauzimaju posebno mjesto u ljudskim životima, a njihovi postupci često bude snažne emocije kod vlasnika. Mnogi se posebno zbune kada pas iznova liže ruku, jer ovaj gest, iako naizgled jednostavan, nosi slojevita značenja.
- Kako „Blic“ navodi, ponašanje pasa nikada nije slučajno, već predstavlja način komunikacije koji je kroz hiljadama godina evolucije postao izuzetno suptilan. Upravo zato je važno razumjeti šta se zapravo krije iza tog toplog, vlažnog dodira psećeg jezika, koji mnogi pogrešno shvataju samo kao izraz naklonosti.
Već na prvi pogled, lizanje ruke može djelovati kao najčistiji prikaz ljubavi. Psi znaju da prepoznaju emocionalna stanja ljudi, osjete nemir ili tugu i nerijetko tim gestom pokušavaju da pruže utehu.
- Kada pas prilazi svom vlasniku sa blagim pogledom i nežno dodiruje ruku jezikom, to može biti njihov način da kažu da su tu, da prate svaki pokret i da žele biti uključeni u trenutak. Međutim, stručnjaci za ponašanje pasa upozoravaju da ovo nije jedino objašnjenje. Lizanje može, ali ne mora uvijek značiti ljubav, već ponekad otkriva i poruke koje su nama, ljudima, manje očigledne.
Na primjer, u psećem svijetu postoji duboko ukorijenjena hijerarhija. Unutar čopora, mlađi i podređeni jedinke često ližu njušku ili šape dominantnijim psima kako bi pokazali poštovanje. Isti obrazac prenosi se i na odnos čovjek–pas. Kada pas spusti glavu, priđe polako i počne da liže ruku, to može biti njegov tihi način da potvrdi da prihvata autoritet osobe kojoj pripada. Ovakvo ponašanje zapravo govori da pas prepoznaje svog vlasnika kao sigurnu figuru, nekoga ko se brine o njemu i ko zaslužuje njegovo povjerenje. U tome ima mnogo topline, ali i instinktivne potrebe za pripadanjem.
- Sa druge strane, lizanje može biti i vrlo jednostavan pokušaj da pas privuče pažnju. Psi, baš kao mala djeca, brzo nauče koje radnje proizvode reakciju. Ako svaki put kada poližu ruku vlasnika dobiju osmijeh, maženje ili kratku igru, ponavljaće to ponašanje jer im donosi nagradu. U takvim trenucima, lizanje nije znak pokornosti nego poziv na interakciju, način da kažu: „Primijeti me, želim tvoje društvo.“ Ovaj motiv naročito je čest kod pasa koji su navikli na puno pažnje i koji teško podnose duže periode samoće.
Neki psi, naročito štenci, koriste lizanje kako bi izrazili glad. Njihovi instinkti vuku korijene još iz vremena kada su zavisili od majke, pa se ponašanje zadržava i u odraslom dobu. Ako pas liže ruke nakon obroka, možda samo osjeća miris hrane. Ali ako to radi prije obroka, može biti suptilan podsjetnik da je vrijeme za jelo. „Avaz“ je već pisao o tome kako su psi sposobni da povežu rutinu sa gestovima i da koriste lizanje kao signal, posebno kada žele nešto specifično, poput šetnje, igre ili hrane.
- Lizanje je i jedan od načina na koji pas istražuje svijet. Njihov jezik i njuška su poput složenog radarskog sistema. Kada analiziraju mirise sa kože svog vlasnika, prikupljaju informacije o tome gdje je bio, čime se bavio ili s kim je bio u kontaktu. Taj prirodni istraživački instinkt je duboko usađen i predstavlja jedan od najčešćih razloga iz kojeg se pas odlučuje da dodirne ruku jezikom. U tim trenucima, pas možda ne pokušava ništa poručiti, već jednostavno slijedi svoj znatiželjni duh.
Postoji i emocionalni aspekt koji često ostaje nezapažen. Psi proživljavaju stres, uznemirenost i manjak sigurnosti, baš kao ljudi. Kada su pod pritiskom, lizanje ruke može biti njihov način samosmirivanja. Dodir topline, poznat miris vlasnika i ritmično kretanje jezika smanjuju napetost u njihovom tijelu. Zato neki psi češće ližu ruke kada se boje grmljavine, petardi ili drugih glasnih zvukova. Ovo ponašanje može biti tihi vapaj za podrškom i utjehom, a razumijevanje toga može ojačati odnos između čovjeka i ljubimca.
- U društvenom smislu, lizanje je jedno od ključnih ponašanja koje pomaže psima da grade veze. Članovi čopora time potvrđuju međusobnu bliskost, a isto se prenosi i na odnos sa ljudima. Kada pas ponavlja ovaj gest, on zapravo želi da naglasi da vlasnika smatra dijelom svog čopora. „Kurir“ ističe da psi često biraju samo jednu ili dvije osobe prema kojima pokazuju ovakvu vrstu bliskosti, što ovaj gest čini još dragocjenijim.
Takođe je važno napomenuti da postoji razlika između povremenog lizanja i pretjeranog ponašanja. Ponekad pas može lizati ruke toliko često da to počne smetati vlasniku. U tim situacijama preporučuje se da se reakcija pažljivo kontroliše. Ako vlasnik svaki put skloni ruku, ali se istovremeno ne naljuti i ne povisi ton, pas postepeno shvata da takvo ponašanje ne donosi nikakvu korist. Ponekad je dovoljno preusmjeriti pažnju na igračku ili dati umnu stimulaciju kako bi se energija preusmjerila u zdraviju aktivnost. U blažim slučajevima, jednostavno ignorisanje može dati odlične rezultate.
- Ipak, treba biti pažljiv da se lizanje ne zamijeni za zdravstveni problem. Ako pas postane opsjednut lizanjem ruku, predmeta ili sopstvenog tijela, moguće je da je riječ o stresu, kožnom problemu ili dosadi. U takvim slučajevima savjet veterinara je najpametnije rješenje, jer psu možda treba više fizičke aktivnosti, mentalne igre ili određena terapija. Razlikovati normalno ponašanje od signala za pomoć jedna je od najvažnijih odgovornosti vlasnika.
Kada se sve uzme u obzir, lizanje ruke zapravo je prekrasna simbioza instinkta, emocija i komunikacije. To je način na koji pas govori svojim jezikom, način traženja povezanosti ili izražavanja osjećaja. Kada vlasnik nauči da prepozna nijanse ovih signala, odnos sa psom dobija novu dimenziju. Umjesto površnog tumačenja, stvara se prostor za duboko razumijevanje. A upravo u tome leži ljepota suživota sa psima — u sposobnosti da se dva različita bića povežu bez riječi, samo pogledom, prisustvom i tihim, nježnim dodirom.
Na kraju, kako ponovo podsjeća „Blic“, svako pseće ponašanje, pa i lizanje ruke, ima svoju priču. Nije uvijek ljubav, nije uvijek pokornost, ali uvijek jeste komunikacija. Vlasnici koji nauče da slušaju taj tihi jezik dobijaju privilegiju da u potpunosti razumiju biće koje im posvećuje svoj cijeli svijet. A pas koji osjeća da je shvaćen, uvijek će biti sretniji, opušteniji i još privrženiji svom čovjeku
