Oglasi - Advertisement

Janika Balaž je ime koje je postalo sinonim za tamburašku muziku, ali i za boemski život u Novom Sadu.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
  • On je bio jedan od najpoznatijih tamburaša bivše Jugoslavije i legenda koja je svojim talentom osvojila srca mnogih. Rođen 23. decembra 1925. godine u Lukinom selu, blizu Zrenjanina, u porodici sa dubokim muzičkim korenima, Janika je već od malih nogu pokazao sklonost ka muzici. Iako potiče iz romske porodice mađarskog porekla, čije tradicije su bile ispunjene muzikom, njegov put prema tamburi bio je pomalo neočekivan.

Njegovo detinjstvo prošlo je u Bečeju, gde je sa deset godina počeo da svira violinu. Međutim, najmlađi Balaž nije ostao dugo veran violini. Po savetu svog profesora, odlučio je da se prebaci na tamburicu, instrument koji je kasnije postao sinonim za njega. On je od samog početka pokazao neverovatan talenat, pa je svoje prvo znanje stekao kroz slušanje i improvizaciju, bez prethodnog poznavanja nota. Njegova prva tamburica bila je prim bisernica koju je dobio zahvaljujući slavnom Maćiki Petroviću iz Subotice, a Janika je u tom trenutku pokazao da će biti pravi virtuoz. Kroz svoju muzičku karijeru, ostao je veran tom instrumentu, govoreći da je zvuk tamburice u njegovim prstima, a ne samo u samom instrumentu.

  • Kroz godine, Janika je postao poznat kao lider svog tamburaškog orkestra i uzor mnogim mladim muzičarima. Njegovo ime postalo je prepoznatljivo, a on je nastupao na brojnim mestima u Jugoslaviji, ali i širom sveta. Posebno su bili značajni njegovi nastupi na Petrovaradinskoj Tvrđavi u Novom Sadu, gde je njegov orkestar postao prava atrakcija. Njegova tamburaška muzika, koja je spajala narodnu, starogradsku i popularnu muziku, osvojila je publiku. U to vreme, za Janiku su se govorile anegdote, a njegova veza s kafanskom muzikom postala je legendara.

  • Upravo na Petrovaradinskoj tvrđavi, gde je često svirao sa svojim orkestrom, nastala je pesma koja je postala prepoznatljiv simbol – “Osam tamburaša sa Petrovaradina”. Ta pesma, kao i mnoge druge koje je izvodio, bili su njegov način da prenese ljubav prema svom kraju, svom Novom Sadu, koji je za njega uvek bio više od mesta prebivališta – bio je to dom. Svojim nastupima nije samo zabavljao, već je stvarao atmosferu koja je upotpunjavala svakodnevni život ljudi.

Pored toga, Janika je imao priliku da nastupa pred mnogim velikim ličnostima, među kojima su i kraljica Elizabeta II i Josip Broz Tito, koji su obožavali njegovu muziku. Tito je, prema Janikinim rečima, često tražio da mu svira dve pesme – “Salaš u Malom Ritu” i “Osam tamburaša”, koje su postale njegov zaštitni znak. Njegov prijatelj, poznati pevač Zvonko Bogdan, često je isticao da je Janika svirao tamburicu s tolikom stručnošću da su mnogi tvrdili kako su njegovi tonovi slični onima koje proizvodi violina, čime je stekao status jednog od najboljih tamburaša tog vremena.

  • Kroz svoju bogatu karijeru, Janika je putovao širom sveta, ali je uvek ostajao veran svom rodnom Novom Sadu. Njegova posvećenost muzici i ljubav prema svom gradu bila je neupitna. Bio je umetnik sa specifičnim pogledom na život, koji je često govorio kako je “u Novom Sadu teško biti kafanski muzičar, jer muzičar ovde mora da bude poliglota”. Na svom putu nije samo svirao muziku – on je bio i ambasador kulture, noseći sa sobom bogatstvo tradicije i tradicije koje je zvao svojom.

Na kraju, Janika Balaž je, iako je imao brojne ponude da nastavi karijeru u inostranstvu, ostao veran svom kraju. Nikada nije hteo da napusti Novi Sad, grad u kojem je stvorio svoj imidž i stekao status legende. I danas, njegov duh živi kroz pesme koje je izvodio, a skulptura koja se nalazi na Trgu neznanog junaka u Novom Sadu postala je simbol njegovog nasleđa. Janika Balaž je preminuo 12. novembra 1988. godine u 62. godini, ali njegova muzika i dalje živi, ostavljajući neizbrisiv trag na svakom koraku koje je načinio kroz svoj život.

Nastupajući pred brojnim uglednim ličnostima, njegov muzički opus se i dalje pamti i čuje, ali njegova priča nije samo o tamburi, već o ljubavi prema muzici, životu, Novom Sadu i narodnoj tradiciji koja je bila njegova snaga i inspiracija